Peticiju su pokrenuli Mesna zajednica Aleksinački rudnik i Udruženje penzionera u tom naselju. Kako u razgovoru za Glas javnosti objašnjava Đorđe Durmišević, predsednik Mesne zajednice, do pre par godina tu je, u veoma skromnim i lošim uslovima, funkcionisala ambulanta sa jednim lekarom i medicinskom sestrom koji su radili radnim danima, ne i vikendom.
– Ambulanta je zatvorena pre oko dve godine zbog, kako nam je rečeno, prokišnjavanja krova. U međuvremenu smo razgovarali sa predsednikom opštine Aleksinac i direktorom zdravstvene ustanove. Rekli su nam da postoji projekat i obećali da će to biti urađeno, pominjani su i kontejneri, ali do sada ništa od toga – kaže za Glas javnosti Durmišević.
Dodaje da je do kraja osamdesetih godina prošlog veka, dok je funkcionisao rudnik, ambulanta imala sve što je potrebno, između ostalog i laboratoriju, a medicinsko osoblje je radilo u tri smene. Dugo su, kaže, i bez apoteke, koja je zatvorena pre 7-8 godina.
– Pošta u naselju radi samo dva dana u nedelji, i to od 7 do 11 sati pre podne. I gradski prevoz je veoma slab, svega osam-devet polazaka dnevno, što je nedovoljno. Za sve što nam treba, moramo da putujemo do pet kilometara udaljenog Aleksinca i plaćamo taksi prevoz. Sve to mnogo košta, a naše mogućnosti su male, ovde je mnogo starih ljudi, ima oko 400 penzionera – navodi Durmišević, i sam penzioner, bivši rudar.
U samom mestu, kako nam je rečeno, živi oko 1.400 ljudi, ne računajući decu, a sa susednim naseljima ukupno bi bilo oko 3.000 stanovnika kojima su neophodne sve navedene usluge.
Ostaje nada da će obećanja biti ispunjena i da će meštani Aleksinačkog rudnika dobiti više nego potrebnu ambulantu i ostale neophodne usluge.
Nažalost, ovo je samo jedan od primera brojnih problema sa kojima se suočavaju meštani mnogih naselja u unutrašnjosti Srbije, zbog čega veliki broj pretežno mladih ljudi odlučuje da se odseli u neki od gradova u potrazi za boljim uslovima života.
Glas javnosti