Veliko ratno ostrvo je svoje ime dobilo upravo po svojoj važnoj ulozi u više opsada Beograda, gde bi neki od napadača, pa i Karađorđevi ustanici, dovlačili svoju vojsku, pre svega artiljeriju, gađali utvrđenje i prebacivali vojnike u donji deo tvrđave.
Sličnu stratešku ulogu dobija i Ada Ciganlija u Prvom svetskom ratu, kada se na nju iskrcavaju austrougarski vojnici, nastojeći da se prebace na srpsku savsku obalu i time sa leđa napadnu branitelje Beograda.
O preseljenju Zoološkog vrta se već nekoliko decenija priča, a njegov dugogodišnji direktor, vajar Vuk Bojović (preminuo 2014. godine), trezveno je razgovarao o ovoj temi, naravno pod uslovom da se za prostor Kalemegdana pronađe adekvatna zamena. Govorilo se i o Ratnom ostrvu, Makišu, iza Novog Beograda, ali svaka od tih lokacija nije bila dovoljno dobra, jer je Zoološki vrt izmeštala isuviše daleko od urbanog jezgra i njegovih najbrojnijih posetioca – dece i omladine.
Mislim da je lokacija Ade Ciganlije više nego poželjna, pre svega zbog prirodnog okruženja, jer se većina životinja može držati samo u ograđenom prostoru, bez skučenih, nehumanih kaveza, ali i zbog same lokacije, koja je pristupačna kako privatnim automobilima, tako i javnim gradskim prevozom iz svih delova grada.
Pogotovo će ova lokacija biti atraktivna, ako gradska vlast, uporedo sa izgradnjom novog Zoološkog vrta, pristupi izgradnji novog pešačko-biciklističkog mosta, a možda i omanje žičare, čime bi Ada Ciganlija dobila direktnu vezu i sa Novim Beogradom.
Preseljenje zoološkog vrta na Adu Ciganliju je odlično rešenje, ali su neke kolege postavile logično pitanje – šta će biti sa prostorom na Kalemegdanu? Po nekoj logici, uklanjanje zoološkog vrta je jedan od koraka ka dobijanju više zaštite, propisane od strane UNESCO-a, ali nešto mi govori da se to neće dogoditi, jer nije u interesu krupnog kapitala da ta lokacija dobije najvišu zaštitu, već da bude iskorišćena za novu izgradnju.
A po nezvaničnim informacijama, jedan investitor ima želju da tu zida elitno rezidencijalno naselje, sa arhitekturom koja bi se uklopila u slogove kamena i opeke, koji dominiraju Beogradskom tvrđavom. Kakva god bila ta arhitektura, koliko god bila eklektična, mislim da joj nije mesto na toj lokaciji.
Što se tiče Ratnog ostrva, mogla bi u nekom obliku da se realizuje ideja od pre šezdeset i više godina. Nije poznato da li bi se stvaralo još jedno veštačko jezero i kako bi se to uklopilo sa projektom novog kompleksa Prirodnjačkog muzeja, ali se odlično uklapa u izgradnju novog hotela i stambeno-poslovnih kula, na mestu hotela „Jugoslavija“.
Takođe, uveliko se pojavljuju informacije o izgradnji na samom Ratnom ostrvu, kako od strane domaćih, tako i od strane inostranih stručnjaka. Nije poznato šta sve obuhvata to idejno rešenje, ali nešto mi govori da ostrvo neće biti pretvoreno samo u parkovsku celinu, otvorenu za širu javnost, već da bi tu mogla da se nađu i neke druge arhitektonske strukture.
Po poslednjim informacijama, ovaj projekat je takođe poveren jednom inostranom arhitektonskom birou i nije poznato kada će biti publikovan u široj javnosti.
Glas javnosti /G03S