Kada su u pitanju premije za vetroelektrane, novac dobile četiri firme.
Tri su kompanije iza kojih stoje ofšor firme iz inostranstva, dok je suvlasnik četvrte Nikola Petrović, kum predsednika Aleksandra Vučića.
U pitanju je firma „Crni vrh power“, u kojoj polovinu vlasništva ima Ivan Pantelić, a drugu polovinu Nikola Petrović, koji je i bivši direktor Elektromreže Srbije (EMS).
Petrović je svoj udeo u “Crnom vrhu” otkupio je krajem avgusta 2020. od Pantelića, koji je tada bio jedini vlasnik.
Kvota koju je dobila firma „Crni vrh power“ za 13,5 MW je 79 evra po kilovat-času. To je ujedno najviše novca po kilovatu.
Ova kompanija je, inače, prvu građevinsku dozvolu za početak izgradnje infrastrukture za potrebe vetroelektrane dobila u julu prošle godine.
Petrović je u javnosti već poznat po tome što je država od njegovih ili povezanih firmi za otkup struje iz obnovljivih izvora, a po privilegovanoj ceni, platila milione evra.
On je razvio ozbiljan biznis sa malim hidroelektranama, pa je samo tokom 2017. godine, od hidroelektrana koje su povezane sa Petrovićem, država otkupila struju za 2,9 miliona evra, a naredne, 2018, za 3,1 milion.
Petrović je za struju proizvedenu u malim hidroelektranama od države 2019. godine dobio 2,3 miliona, a 2020. 1,9 miliona evra, 3,1 milion evra dobio je 2021. godine.
Tokom prošle godine, deset malih hidroelektrana koje se povezuju sa Petrovićem prodale su sutruju državi za 2,9 miliona evra.
Inače, još od 2013. godine na svakom računu za struju postoji nakanda za povlašćene proizvođače, koju obavezno plaćaju svi potrošači, a koje završe kod proizvođača struje iz obnovljivih izvora preko državnih subvencija.
Od 2021. stupio je na snagu Zakon o korišćenju obnovljivih izvora energije, a na osnovu njega je doneta Uredba o kvoti u sistemu tržišne premije za vetroelektrane.
Na osnovu toga je sada i održana aukcija na kojoj su dodeljene kvote.
Sistem funkcioniše tako što firma (prethodno mora da ispuni određene kriterijume) licitira garantovanu cenu struje za određen broj kilovata.
Ukoliko na tržištu ta cena bude manja, EPS je u obavezi da isplati garantovanu ugovorenu cenu. Ono što je u celoj ovoj priči važno napomenuti je da ovi proizvođači struje iz obnovljivih izvora energije imaju prioritet pristupa elektromreži Srbije.
To u praksi znači da će sutra čak i u kriznoj situaciji, oni imati prednost u odnosu na kapacitete EPS-a. Osim toga, oni nemaju obavezu da struju prodaju EPS-u, već mogu da trguju i na inostranom tržištu.
Ministarstvo rudarstva i energetike saopštilo je, međutim, da će Srbija, tokom 15-godišnjeg važenja ugovora pobednika aukcije za vetroelektrane, prihodovati između 240 i 600 miliona evra samo na osnovu razlike između ostvarene i tržišne cene električne energije.
Iz Mininstarstva podsećaju da prosečna cena ostvarena na aukciji za vetar iznosi oko 68 evra po megavat-času, dok je trenutna tržišna cena električne energije oko 110 evra po megavat-času.
S obzirom da pobednici na aukciji plaćaju državi razliku između tržišne i ponuđene cene, prema svim kredibilnim dugoročnim projekcijama cena električne energije, Srbija će samo po tom osnovu prihodovati između 240 i čak 600 miliona evra u narednih 15 godina.
Glas javnosti/N07S