U Srbiji se poslednjih meseci prosvetni radnici suočavaju sa otkazima, neprodužavanjem ugovora i pritiscima. Pored njih i direktori škola su se suočavali sa pritiscima i uslovljavani da dostavljaju spiskove Ministarstvu prosvete koji nastavnici vrše obustavu rada i kada, piše Katarina Pantelić za „Novu ekonomiju“.
Borbu prosvetnih radnika i otkaze javnost povezuje sa podrškom studentima i srednjoškolcima u Srbiji koji su već 10 meseci na ulicama tražeći odgovornost za pad nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu usled čega je 16 ljudi i dece izgubilo život.
Međutim, njihova borba je počela daleko pre tragedije, kada su pružili podršku koleginici iz Trstenika, kada su pored toga počeli da ukazuju na uslove rada, nezaštićenost, nipodaštavanje profesije i administrativne probleme.
Mirjana Krivokapić, članica Izvršnog odbora Foruma beogradskih osnovnih škola, smatra da je deljenje otkaza i neprodužavanje ugovora direktno povezano sa štrajkom prosvetara.
„Ta obustava rada je bila organizovana na republičkom nivou i nijedna škola nije imala mogućnost da individualno organizuje obustavu rada koja će se odnositi na tu školu. Ona je bila organizovana od strane četiri reprezentativna sindikata gde su se svi drugi sindikati uključivali po svojoj volji kao podrška. Nažalost taj čin je politizovan, a mi smo sada na rubu srama jer smo želeli da iskažemo mišljenje da nama u prosveti nije dobro, da naš status u prosveti nije zadovoljavajuć, a na kraju se ispostavilo i da smo i stranački i politički angažovani. Svakakve etikete smo dobijali redom. To je ono što nas boli“, rekla je ona u razgovoru za Novu ekonomiju.
Na nastavnike i zaposlene se i dalje vrše pritisci, tvrdi ona, a prosvetni radnici se od strane direktora „vrbuju“ da se ne pridružuju sindikatima.
„Mi smo krenuli sa podrškom koleginici u Trsteniku, ranije smo krenuli sa ukazivanjem na probleme, a nadstrešnica i protesti su se desili mnogo kasnije. Naši uslovi su bili prioritet jer smo mi bili nezaštićeni od roditelja, uprave. Treba zaustaviti atak na našu profesiju“, kaže Krivokapić.
Iako je u toku trend otpuštanja prosvetnih radnika, zvanični podaci Ministarstva prosvete govore o tome da je prosvetnih radnika zapravo jako malo i da u školama nedostaje više hiljada njih.
Na sajtu Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije nalazi se odeljak koji se odnosi na slobodna radna mesta u školama širom Srbije. Tako je zaključno sa prvom nedeljom septembra u školama nedostajalo ukupno 79.745 prosvetnih radnika u koje spadaju nastavnici predmetne nastave, pomoćni nastavnici, nastavnici praktične nastave, razredne nastave, defektolozi, nastavnici u kombinovanom odeljenju…
Tehnološki viškovi
Na sajtu se nalazi i ažurna lista tehnoloških viškova. Pa je tako 1.785 nastavnika u školama u Srbiji proglašeno kao tehnološki višak.
Kao dodatno objašnjenje šta tačno predstavljaju liste, navodi se da liste služe kako bi direktori škola u kojima se otvori mesto, znali da postoje raspoloživi kadrovi, ali i pojedincima i sindikatima kako bi imali osnov da provere da li su njihova prava ispoštovana. Ove liste sastavljene su, kako se navodi, po posebnom kolektivnom ugovoru dogovorenom sa sindikatima kada potreba za radom nekog zaposlenog prestane u nekoj školi on ima prednost prilikom popunjavanja novootvorenih mesta u drugim školama.
Mirjana Krivokapić kaže da su podaci i trenutna situacija zapravo paradoks. S jedne strane otpuštanje radnika, a s druge manjak njih 80.000.
„Postoji velika verovatnoća da se ljudi ciljano postavljaju na ta mesta. Da su to ljudi koji ciljano idu u neke škole umesto određenih nastavnika“, rekla je ona.
Krivokapić je podsetila i na činjenicu da sindikat ima pravo na uvid u liste slobodnih radnih mesta i liste zaposlenih za čijim je radom u potpunosti ili delimično prestala potreba, a to su tehnološki viškovi.
„Čak i na primeru male škole možete videti jedan veliki sistemski problem. Ne zapošljavaju se stručni ljudi. Ne možete danas videti da nastavnika matematike zameni matematičar, a možete videti da istog matematičara nema na zameni. Ovo je čista politička akcija progona, ali to ne možemo dokazati. Žao mi je što se to lomi na prosvetarima koji i ne misle o politici, već o statusu, deci, situacijama u školi. Posle svega nas ova situacija još više boli jer nam se lepe etikete koje ne stoje i koje mi sigurno nećemo podržati. Naša borba će da se nastavi, mi ćemo naći način da se ne lomi sve ovo preko dece, jer smo i prošlu školsku godinu završili samo zbog toga da deci ne uskratimo pravo na školovanje da im obezbedimo ono što im po zakonu pripada, jer mi smo tu za njih“, kaže Krivokapić.
Podseća da su sindikati tražili od Ministarstva prosvete povratnu informaciju i razgovor o trenutnom stanju u prosveti ali da ga nikada nisu dobili.
Pravo na pokretanje tužbe i nakon neproduženja ugovora
Ukoliko se prosvetnom radniku ne produži ugovor na određeno vreme, a razlog za neproduženje ugovora je politička pripadnost, sindikalni rad ili lični stav, radnik ima pravo da pokrene tužbu protiv poslodavca, upozoravaju četiri organizacije u Srbiji koje se bave radnim pravima.
Centar za politike emancipacije, Inicijativa za ekonomska i socijalna prava „A11“, Centar za dostojanstven rad i Udruženje za radna prava žena „Roza“ naveli su u zajedničkom saopštenju na koje sve načine se prosvetni radnici mogu zaštititi u ovoj situaciji.
Naime, ukoliko postoji indicija da ugovori prosvetnih radnika nisu produženi, ne zato što više nema potrebe za kadrovima istog profila, već zbog ličnog stava zaposlenog, radnici pored tužbe mogu prijaviti ovaj slučaj Inspektoratu za rad i prosvetnoj inspekciji, ali i podneti pritužbu Povereniku za zaštitu ravnopravnosti.
Kako navode organizacije, inspektor rada je zakonom ovlašćen i dužan da reaguje kada postoji diskriminacija. Ako to ne učini, i sam može snositi odgovornost jer je nepostupanje službenog lica (kada je dužno da postupi) krivično delo.
„Ova praksa nije samo radno-pravni problem, ona može predstavljati i krivično delo: povreda ravnopravnosti (čl. 128 KZ), ako se ugovori ne produžavaju zbog različitih ubeđenja zaposlenog, jer se nikome ne može uskratiti Ustavom zagarantovano pravo na rad zbog različitog ubeđenja, pa bi se krivična prijava mogla podneti i protiv direktora škole i inspektora rada ako ne reaguju po prijavi“, navode iz organizacija.
Kako dodaju, upravo ugovori na određeno vreme jesu mehanizam pritiska na zaposlene. Ogroman broj zaposlenih u prosveti u Srbiji radi na ugovorima o radu na određeno vreme, iako predaju predmete koji postoje svake godine i obavljaju poslove stalnog karaktera. Evropski sud pravde više puta je presudio da se zloupotrebom uzastopnih ugovora na određeno vreme krši pravo radnika i radnica i da su oni u suštini stalno zaposleni.
„Godine fleksibilizacije radnog prava i stalno nametano ograničavanje zapošljavanja u javnom sektoru, naročito po nalogu međunarodnih finansijskih institucija poput MMF-a, dovele su do sistematske nesigurnosti u kojoj se danas nalaze prosvetni radnici i radnice. Privremeni ugovori su postali mehanizam kojim se ljudi drže u stalnom strahu i zavisnosti, lišeni stabilnosti i dostojanstva“, zaključuju.
Glas javnosti/V06S