Međunarodni dan radnika ili Praznik rada se obeležava širom sveta u više od 80 zemalja, a u većini njih se proslavlja na nacionalnom nivou Taj dan obeležava sećanje na radničke borbe iz prošlosti protiv brojnih kršenja radničkih prava, uključujući duge radne dane i sedmice, loše uslove i dječji rad.
Velika Britanija i Irska slave prvi ponedeljak posle 1. maja kao praznik. Kazahstan slavi Dan nacionalnog jedinstva Kazahstana 1. maja, dok se Praznik rada slavi poslednje nedelje u septembru.
Japan nije zvanično proglasio Praznik rada nacionalnim praznikom, ali pošto je među ostalim nacionalnim praznicima, to je slobodan dan za većinu radnika.
Zemlje regiona obeležavaju Praznik rada 1. maja, kao jedini zvanični praznik nasleđen iz vremena SFRJ, gde je bio jedan od glavnih praznika, navodi Al Jazeera.
Prema Zakonu o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji, državni organi i privredna društva dužni su da obezbede neprekidno obavljanje delatnosti ako bi zbog prekida nastale štetne posledice za građane i državu.
Ako jedan od datuma kada se praznuju državni praznici padne u nedelju, kao što je to bio slučaj sa Uskrsom ove godine, ne radi se prvog narednog radnog dana.
Prema Zakonu o radu, svi zaposleni imaju pravo da odsustvuju sa posla na dan praznika za koji je zakonom propisano da se ne radi, kao i da za to vreme ostvare pravo na naknadu zarade.
Oni koji moraju da rade na na dan državnog praznika imaju pravo na uvećanu zaradu, tačnije na duplu dnevnicu.
Dodatno, poslodavci mogu ponuditi radniku i slobodan dan.
Do kraja godine ima još tri zvanična neradna dana: