Porfirije je u besedi čestitao prestoničku slavu i, kao u molitvi Svetom Savi, poželeo da „živimo svi u slozi”. Patrijarh je naveo da je Vaznesenje gospoda Isusa Hrista praznik svetlosti i praznik radosti.
„Slavimo događaj nad događajima i krunu spasenja roda ljudskoga. Važno da se osnažimo molitvom, da se ispunimo duhom mira, jedinstva, ljubavi, međusobnog razumevanja.
Da u sebe utkamo projavu ljubavi Božije, njegovih pravila života, njegovog zakona, njegovih zapovesti, carstva njegovog među nama”, rekao je on.
Dodao je da jučerašnje okupljanje svedoči da Srbi nisu narod koji isključivo živi u vremenu, već da je hrišćanski, pravoslavni, srpski narod Svetog Save, koji istoriju prima kao dar Božiji.
Naveo je i da srpski narod Svetog Save istoriju vidi kao mesto spasenja, kao mesto sticanja smisla postojanja, kao mesto stvaralaštva, kao mesto u kojem čovek postoji da bi zavoleo Boga čitavim svojim bićem i da bi zavoleo i svakog čoveka, štaviše, da bi uz pomoć Božiju zavoleo i one koji mu se protive.
„Da bi u svakome video brata, a ne ono do čega smo, nažalost, došli neslušajući zapovest Božiju, koja veli ljubi bližnjega svoga, pa i neprijatelje svoje. A mi, maltene, počeli da proglašavamo da ispravno mrzeti bližnjega svoga. Dakle, mi smo narod hrišćanski, narod pravoslavni, narod srpski, narod Svetog Save, koji ima svoj početak u istoriji, ali kreće se ka večnosti”, poručio je Porfirije.
Patrijarh je rekao da nas Vaznesenje približava Hristu i našem smislu i podsetio na reči Svetog Jovana Zlatoustog da se Vaznesenjem Hristovim priroda čoveka uzdigla iznad anđelskih činova.
Naglasio je da ako je rođenje Hrista početak tajne Božijeg silaska u istoriju, onda je Vaznesenje otkrivanje večnosti, kao istinskog čovekovog doma, kao istinskog cilja postojanja.
„U vaznesenju crkva prepoznaje večni nebeski horizont života. Da sve u nama, braćo i sestre bude Hristovo. Da nam Hristos bude na prvom mestu.
Ako je bilo šta u našim životima na prvom mestu, a ne Hristos, sve će biti na pogrešnom mestu. Ako je Isus Hrist na prvom mestu u našim srcima, u našim životima, sve će, ma kako bilo teško, nerazumljivo, doći pre ili kasnije na svoje mesto”, rekao je patrijarh.
Naglasio je da je Sveti Sava, čije su mošti prenete iz manastira Mileševa i prošle Beogradom u Spasovdanskoj litiji, životom i delom potvrdio da se jevanđelijsko jedinstvo ne postiže bilo kojim ideološkim težnjama, niti je plod kompromisa, već iskustvo božanske ljubavi. On je poručio i da jučerašnja litija nije samo hod, već i molitva u pokretu.
„Ona je svedočanstvo da je crkva živo telo, ne zatvoreno u zidove, već rasprostranjeno u životu naroda. U tom hodu sabiramo različite rasute, zaboravljene i ranjene u jednu zajednicu koja se netemelji na različitim vrednostima.
Ovde u našem pravoslavnom srpskom narodu, koji je danas hodao sa Savinom rukom kao sa putokazom, mi ne vidimo više granice i razlike, već vidimo naše jedinstvo, vidimo jedni druge kao braću i sestre.
Vidimo i razumemo da ne možemo jedni bez drugih, da smo potrebni jedni drugima”, istakao je patrijarh. Patrijarh Porfirije zaključio je besedu molitvom Svetom Savi, u kojoj je zamolio da „osnaži ovaj grad u svemu dobrom i onom što je neprolazno, da se u ovom gradu i u ovom narodu prošle patnje pretvore u svedočanstvo vere”.
„Nemiri i nesloge da se preobraze u saglasje i miroljublje, a sadašnje molitve u temenje večnosti”, istakao je Patrijarh. Prethodno je ulicama Beograda prošla Spasovdanska litija, koja je krenula od Vaznesenjske crkve ka Hramu Svetog Save, gde je održan moleban.
Litiju je predvodio patrijarh Porfirije, a u njoj su učestvovali i premijer Srbije Đuro Macut, ministri Milica Đurđević Stamenkovski, Bratislav Gašić, Nenad Popović kao i veliki broj građana.
Na čelu Spasovdanske litije povodom obeležavanja slave Grada Beograda, koja još od davne 1862. godine prolazi ulicama Beograda, predstavnici crkve nosili su i ruku Svetog Save, koja je jedini deo svetiteljevih moštiju preostao u Srbiji nakon njihovog spaljivanja na Vračaru 27. aprila 1594. godine.
Litija je prošla ulicama Kneza Miloša i Kralja Milana, da bi preko Slavije i Bulevara oslobođenja stigla na plato ispred Hrama Svetog Save.
Časni krst ove godine nosio je alas Renato Grbić, koji je do sada spasao 33 utopljenika iz talasa i dubina Dunava, nosilac nagrade za herojsko delo iz 2010. godine, proglašen je za „Naj Beograđanina”, nosilac je plakete za najplemenitiji podvig godine i medalje Ministarstva za civilnu zaštitu i vanredne situacije Ruske Federacije.
Beograd slavi Spasovdan kao svoju slavu i tako čuva uspomenu na dan kada ga je despot Stefan Lazarević proglasio srpskom prestonicom, prenosi Tanjug.
Glas Javnosti/ P02S