„Jedna drevna izreka predanja Crkve i iskustva Crkve glasi: Molitva i rad. To je ono što odlikuje ikonu Božju, što odlikuje čoveka. To je ono što ga čini dostojnim da se nazove učenikom Hristovim i članom Crkve Njegove. Potrebno je, braćo i sestre, i jedno i drugo. Međutim, postoji redosled, postoji ono što je pretežnije, ono što je prvo, ono što je temelj, ono iz čega sve izvire", besedio je patrijarh Porfirije.
Istakao je i da ako postoji samo rad i trud oko onoga što je spolja, makar to bili i bližnji naši, to nije dovoljno i potrebno je da "svoj život utemeljimo na Hristu, da On bude naš koren, da znamo da sve zavisi od Njega, da nam On bude početak i kraj, da On bude alfa i omega".
„Potrebno je da budemo vezani čitavim svojim bićem za Njega molitvom, a molitva je istovremeno i vera naša, i ljubav naša, i nada naša. Molitvom se vezujemo za Sina Božjeg, za Gospoda našeg, za Isusa Hrista, a onda kad smo vezani za Njega, kad je početna tačka našeg postojanja ispravna, sve će biti ispravno, sve će biti kako treba. Čak i onda kada se kolebamo, i kada posrćemo, i kada padamo, i kada lutamo, i kada grešimo, ako smo molitvom vezani za Hrista, biće sve pre ili kasnije baš onako kako treba", rekao je on.
Kako se navodi u saopštenju, na kraju svete Liturgije, patrijarh Porfirije je blagoslovio slavski kolač, čestitao slavu sveštenom bratstvu Pokrovske crkve, kumovima slave i parohijanima, a zatim svima uputio očinsku pouku u kojoj je naglasio da "koliko je moguće da se ugledamo na Presvetu Bogorodicu, pre svega što se tiče Njenog stava i Njenog opredeljenja, a on je uvek bio stav vere i stav poverenja u reč Božju".
„Za nas to znači i stav poverenja, braćo i sestre, u Crkvu. Živimo u vremenima koja su smutna. Živimo u vremenima kada lovci na ljudske duše ne biraju sredstva. Najčešće će pokušati da odglume da imaju divno lice, da imaju najbolje moguće namere, jer će se boriti za naše srce, za naše emocije. Međutim, to nije ništa novo. Oduvek je tako bilo. Oduvek sile ovog sveta, sile podnebesja, nečiste sile i demonske sile hoće duše ljudske. Hoće čoveka najčešće tamo gde ljudi srljaju, idu širokim putem i nemaju potrebu da se mnogo trude. Međutim, tamo gde postoji naša želja da služimo Bogu, a to znači da služimo i svome spasenju i da služimo bližnjima, tu će nečiste sile, koje imaju razne oblike i u našem svetu i među nama, koristiti perfidne i suptilne metode, divne i lepe reći", zaključio je patrijarh Porfirije u besedi.
Glas Javnosti/ P02S