Prema pisanju medija mnoga od dece nisu znala gde se nalaze, ni gde su im roditelji, bila su u lošem stanju i nakon pronalsaka smeštena su na sigurno.
Portparolka policije distrikta Brčko Dževida Hukičević rekla novinarima da je istraga o ovom slučaju složena i da podrazumeva više pravaca delovanja, navodeći da je zbog složenosti slučaja, po nalogu tužioca, uspostavljena saradnja sa Agencijom za istrage i zaštitu (SIPA), MUP-om Republike Srpske i MUP-om Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i međunarodna saradnja putem EUROPOL-a. MUP Hrvatske je saopštio da šestoro dece poseduje hrvatska dokumenta i da je u toku provera verodostojnosti tih dokumenata i identiteta dece.
Ovaj slučaj, koji je uznemirio ceo region, ponovo je otvorio priču o trgovini decom, koja su, prema zvaničnoj statistici, koja je dostupna i na sajtu Centra za zaštitu žrtava, u velikoj meri žrtve trgovine ljudima.
Prema podacima Centra, tokom 2023. godine formalno je identifikovano 66 žrtava trgovine ljudima, što predstavlja povećanje od 6,5 odsto u odnosu na prethodnu godinu, odnosno 43,5 odsto u odnosu na 2021. U odnosu na prethodne dve godine, znatno je porastao i procenat dece među žrtvama i iznosi 62 odsto, a prosečna starost dece žrtava je 12 godina, dok je generalno prosečna starost identifikovanih žrtava 19 godina.
Najučestaliji oblik trgovine decom bilo je prinuda na prosjačenje, a zatim prinuda na brak i seksualna eksploatacija, pokazuju podaci iz Izveštaja.
Marija Anđelković iz organizacije ASTRA (anti trafficking action), koja je posvećena iskorenjivanju svih oblika eksploatacije i trgovine ljudima, posebno ženama i decom, kao i pružanju podrške u potrazi za nestalom decom za N1 kaže da je putem SOS telefona ta organizacija za 25 godina, koliko postoji, primila blizu 66.000 poziva.
„Identfikovali smo i direkno pomogli 660 žrtava. Od tog broja 35 odsto čine deca. Ono što zabrinjava je što je uzrast dece sve niži. U odnosu na raniji period kada su žrtve bile devojke od 16, 17 godine, sada su to devojčice i dečaci od 12 godina i mlađi“, kaže ona.
Anđelković navodi da su u najvećem riziku od eksploatacije deca koja se nalaze u teškim socijalnim, ekonomskim i porodičnim okolnostima, kao i deca iz ratom zahvaćenih područja, razdvojena od porodice – izbeglice/migranti.
„Siromaštvo, nemogućnost zadovoljenja osnovnih životnih potreba, može decu učiniti dodatno podložnijom zloupotebi radi prosjačenja i različitih, teških oblika rada, kao i prinudi na vršenje krivičnih dela. Deca bez roditeljskog staranja, takođe mogu biti u fokusu trgovaca ljudima, isto tako i deca sa određenim poteškoćama i razvojnim izazovima, generalno deca sa prethodnim iskustvom nasilja, zanemarivanja Ili zloupotebe“, kaže ona.
Ističe da su glavne opasnosti – socijalna izolovanost, nedovoljna informisanost, onlajn pretnje tj. opasnosti, ali i samo društvo koje toleriše različite oblike nasilja, zloupotrebe i eksplotacije dece, poput prisilnih brakova i prinuda na prosjačenje.
Kada je u pitanju kažnjavanje počinilaca ovakvih krivičnih dela, prema rečima Anđelković, zakonska rešenja u Srbiji su dobra, ali je njihova primena u praksi problematična.
„Pravna analiza presuda koju ASTRA sprovodi trinaestu godinu zaredom pokazuje da su kazne za trgovinu ljudima bliže minimumu (od 3-5 godina zatvora), kao i da se u velikom broju predmeta vrši prekvalifikacija ovog ozbiljnog krivičnog dela na delo posredovanje u vršenju prostitucije, a zatim se predmet okončava sporazumom o priznanju krivice sa minimalnim sankcijama. Ovo sve deluje destimulišuće na žrtve i to je jedan od glavnih razloga, pored straha od ponovnog kontakta sa trgovcem, zašto ne žele da prijave krivično delo. Osim toga, ovi postupci znaju da traju dugo i da budu iscrpljujući za samu žrtvu, jer se od nje očekuje da ponovi svoju priču u proseku čak i do sedam puta od prvog kontakta sa insitucijom, do okončanja postupka“, objašnjava ona.
Nekažnjavanje žrtava za krivična dela koja su počinila pod prinudom, pitanje kompenzacije ili naknade štete i procesni vidovi zaštite žrtava koje učestvuju u krivičnom postupku goruća su pitanja koja traže unapređenje.
Anđelković ističe i da je u ovakvim postupcima ključna uloga tužilaštva.
„Jako je važno da tužilac ima znanja i veštine da prikupi i druge dokaze, koristi posebne mere, finanisijku istragu, a ne da se oslanja isključivo na iskaz oštećene. Iz ovog razloga je takođe jako važno što se postupak formalne identifikacije u Srbiji odvija u sistemu socijalne zaštite (Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima) i ostvarivanje njenih prava nezavisno je od toga da li postoji krivični postupak i da li žrtva učestvuje u njemu, što je od strane međunarodnih tela ocenjeno kao primer dobre prakse. Međusektorska saradnja i koordinacija je svakako neophodna, jer je žrtvama najčešće potrebna sveobuhvatna podrška koju ne može samo jedna organizacija ili institucija da pruži“..
U oktobru 2024. počela je izrada Zakona o suzbijanju trgovine ljudima i zaštiti žrtava, a prvi nacrt se očekuje na propleće ove godine. Organizacija ASTRA je članica ove radne grupe.
Glas Javnosti/ N01S