On jeste bio u pritvoru, ali optužnica nikada nije bila podignuta, a u međuvermenu je pušten na slobodu.
Vid Velikić je danas lekar bez posla, koji radi na naučnim istraživanjima iz neurologije i psihijatrije. Uskoro mu u renomiranom časopisu "Frontiers neurology" izlazi rad iz oblasti autoimune neuroinflamacije. Čeka da se sudski proces protiv definitivno okonča, pa da ponovo počne da radi i završi specijalizaciju.
Kako piše autor teksta Andrej Ivanji u listu „Vreme“, doktor Vid Velikić, inače sin bivšeg srpskog ambasadora Dragana Velikića u Beču, u roku je diplomirao na Medicinskom fakultetu u austrijskoj prestonici. Stažirao je na Univerzitetskoj klinici. Bio primljen u stalni radni odnos na Odeljenju za socijalnu psihijatriju pri Odeljenju za psihijatriju i psihoterapiju.
Kao lekar bečke Univerzitetske klinike odlazio je da radi i na Odeljenju za forenzičku psihijatriju u najvećem austrijskom zatvoru za klinički neuračunljive pacijente u Gelersdorfu u Donjoj Austriji. Usput je doktorirao na temu uticaja vitamina D na multipla sklerozu. Objavljivao je naučne radove o neurologiji i psihijatriji širom sveta, najviše na temu depresije, opsesivno-kompulzivnog sindroma, PTSP- a i uticaja stresa na nervni sistem.
Usavršavao se na Medicinskom fakultetu u San Dijegu i na Institutu Karolinska u Stokholmu, jednom od najprestižnijih medicinskih univerziteta na svetu. Do kraja specijalizacije bilo mu je ostalo još samo godinu dana. A onda je uhapšen.
Nekoliko sati kasnije Vida Velikića su bez ikakvog saslušanja transportovali u zatvor u Kornojburgu u Donjoj Austriji, pokrajini gde se navodni zločin odigrao. U zatvoru će bez optužnice ostati sedamdeset dana.
- Ja pojma nisam imao šta se dešava sve dok mi advokat nije rekao da je neko, ne zna se ko, podneo prijavu da sam kolač koji sam odneo kolegama navodno zatrovao nekakvim farmaceutskim supstancama. Bilo je to u vreme kada su na snazi bile mere zbog pandemije kovida 19, dežurstva su nam trajala i do trideset šest sati, običaj je bio da svako od nas na posao donese grickalice ili slatkiše - priča Velikić.
U zatvoru u Kornojburgu su pomešani pravosnažno osuđeni zatvorenici i zatvorenici protiv kojih se još uvek vodi istražni postupak. Odnos čuvara je prema svima bio isti – kao da su osuđeni za najteža krivična dela.
Doktor Velikić od svog advokata postepeno saznaje da su inspektori ispitali devetoro njegovih kolega iz zatvora u Gelersdorfu. Jedna medicinska sestra ga je optužila da je u kontinuitetu stavljao sedative u njenu flašu sa vodom, da je zbog toga stalno bila pospana. Jedan od njih je kolegu iz Beograda opisao kao "verbalno i fizički agresivnog, veoma opasnog i akutno psihotičnog čoveka" i rekao da "ni šizofrenija ne može da se isključi". Ostale kolege nisu bile toliko brutalne, rekle su da verovatno nije šizofren, ali da to ipak ne može da se isključi.
- Veoma je interesantno da su takve ‘možda jeste, možda nije’ ocene iznosili lekari kojima je profesija da utvrde nečije mentalno stanje - kaže Velikić.
Da bi se dokazalo da srpski doktor nije lud, angažovan je psihijatrijski veštak. Nalaz psihijatrijskog veštaka je, međutim, bio da kod Vida Velikića "ne može da se uspostavi nijedna neuropsihijatrijska dijagnoza, čak ni nagoveštaj bilo kakvog poremećaja ličnosti". Urađena je i "kriminalna prognoza" koja je pokazala da je mogućnost da počini neko krivično delo na nivou statističke greške.
Analize su pokazale da kolač nije bio otrovan a i da u osobama koje su ga optuživale, nije bilo otrova. Dežurni sudija ga je pustio na slobodu, ali šteta već bila napravljena.
Rektor Univerziteta mu je doa otkaz čim je čuo za njegovo hapšenje. Moguće je i da je jedan kolega pokrenuo lavinu sumnje u mladog srpskog lekara, koja je onda ponela i sve druge. Velikić kaže da je na njegovo radno mesto na Univerzitetskoj klinici AKH došao čovek kome je ugovor isticao krajem juna, a koji ga je najglasnije optuživao da je "akutno psihotičan".
Doktor Velikić i dalje ne nalazi objašnjenje za ponašanje svojih kolega. Pokušava da razlog pronađe u opštem strahu, neizvesnosti, naglom porastu nezaposlenosti i masovnoj psihozi koji su i u Austriji uzeli maha kada je ljudima zbog mera uvedenih protiv pandemije kovida 19 poremećena svakodnevica. Takva stanja mogu u ljudima da probude ono najgore, da dovedu do otuđenja. Naknadno se priseća kako se što je više napredovao u karijeri sve više osećao izopšten, kao "albatros na palubi".
- Razočaran sam u Austriju, koju sam kao mlad čovek upoznao i idealizovao. Nije mi jasno kako je iko mogao da poveruje da bi neko kome je ostalo samo godinu dana do kraja specijalizacije mogao da uradi to što su mu stavljali na teret, osim ako nije mentalno poremećen - čudi se i danas dr Vid Velikić.
Dok se kao i svakog jutra spremao za posao, gotovo u zoru, po njega su došla tri muškarca koji su se predstavili kao inspektori kriminalističke policije. Pokazali su mu nalog za hapšenje zbog namernog nanošenja teških telesnih povreda.
- Ništa mi nije bilo jasno. Niti sam se s kim bio potukao, niti ušao u bilo kakav fizički konflikt. Za razliku od dvojice "čuvara" koji su u Procesu Jozefa K. uhapsili u njegovom stanu i nisu hteli da mu kažu zbog čega ga privode.
Iza zatvorskih rešetaka počela je da ga hvata paranoja. Najviše ga je mučila pomisao da bi psihijatrijski forenzičari mogli da ga ocene kao neuračunljivog, ili da ustanove akutnu psihozu, pa da završi u zatvorskoj instituciji u kojoj je radio kao psihijatar.
- Kada te kolege optuže da si neuračunljiv, počinješ da sumnjaš u sebe, pomišljaš da možda zaista sa tobom nešto nije u redu - objašnjava Velikić.
Sa jedne strane sve mu se činilo kao nekakva zavera protiv njega, sa druge nije mogao da se doseti zašto bi ga neko lažno optužio za nešto toliko opskurno. Uobičajna ljubomora zbog njegove munjevite karijere, kakvih ima u svakom kolektivu kada neko previše odskače, eventualna ozlojađenost Austrijanaca što tamo neki Srbin nije domar u bolnici, već se uzdiže iznad njih, nisu mu se činile kao dovoljno ubedljiv motiv.
Doktor Velikić od svog advokata postepeno saznaje da su inspektori ispitali devetoro njegovih kolega iz zatvora u Gelersdorfu. Jedan od njih je kolegu iz Beograda opisao kao "verbalno i fizički agresivnog, veoma opasnog i akutno psihotičnog čoveka" i rekao da "ni šizofrenija ne može da se isključi". Ostale kolege nisu bile toliko brutalne, rekle su da verovatno nije šizofren, ali da to ipak ne može da se isključi. "
- Veoma je interesantno da su takve ‘možda jeste, možda nije’ ocene iznosili lekari kojima je profesija da utvrde nečije mentalno stanje - kaže Velikić.
Vidu Velikiću ni u jednom trenutku nije bio oduzet pasoš, pa vreme do finalnog okončanja procesa provodi u Beogradu. Čeka završni izveštaj koji austrijsko tužilaštvo mora da podnese najkasnije šest meseci od privođenja, dakle za nekih mesec dana. Nakon forenzičkog ispitivanja kolača i ocene nezavisnog psihijatrijskog veštaka koga je imenovala država Austrija, njegov advokat očekuje da će tužilaštvo definitivno odustati od podizanja optužnice.
(Glas javnosti)