Većina tog novca, kako se vidi iz podataka statistike, ide na „tekuće održavanje“ – 92 odsto. Bruto investicije čine ostatak, svega osam odsto.
U Srbiji se istraživanjem i razvojem bavi 487 organizacija. Najviše ih je iz nefinansijskog sektora srpske privrede. Država stoji iza njih 60, a 107 pripadaju visokom obrazovanju. U istraživanje ulaže i neprofitni sektor, ali dosta skromnije. On vodi četiri ovakve organizacije.
Najviše istraživačkih organizacija, 181, se bavi inženjeringom i tehnologijom. Većinu vodi privreda, dok deset pripada državi, a 22 univerzitetima. Prirodne nauke su sfera interesovanja njih 155. Društvenim naukama se bavi 72, poljoprivredom 32, humanističkim naukama i umetnošću 25 i svega 22 – medicinom.
Bilten Republičkog zavoda za statistiku o naučnoistraživačkoj delatnosti u Srbiji otkriva i da je u potrazi za novim znanjima i otkrićima 30.810 ljudi. Rade puno, ali i kraće od punog radnog vremena. Istraživača je oko 19.300, oko 3.000 stručnih sardanika i oko 5.600 tehničkog osoblja. U skoro svim ovim segmentima, zastupljenost žena i muškaraca je prilično izjednačena.
Među istraživačima je skoro 12.400 doktora nauka i oko 4.000 magistara, mastera i specijalizanata. Skoro 2.800 učesnika istraživanjem se bavi sa univerzitetskom diplomom.
U privredi se ubedljivo najviše istraživača bavi inženjerstvom i tehnologijom – 1.105. Od toga čak 969 elektrotehnikom, elektronikom i informatičkim inženjeringom – 969. Samo troje tehnologijom materijala, a petoro građevinarstvom. Svega šestoro se bavi nekim segmentom poljoprivrede, medicinom samo petoro, društvenim naukama troje.
I u državnim organizacijama se najviše bave inženjeringom i tehnologijama, 217 istraživača, ali je znatno više onih koje zanima poljoprivreda i veterina – 97. Slično je i sa univerzitetskim isztraživačkim centrima. Tehnologija je broj jedan, dok se, na primer, građevinarstvom bavi 37 istraživača. Manje ih je samo u umetnosti – 33.
Konačno, tokom prošle godine u Srbije je završeno ukupno 15.379 istraživačkih radova. Najviše je fundamentalnih, više od 8.000. Primenjenih je 4.340, a najmanje razvojnih – 2.717. I tu se vraćamo na ukupno uloženi novac. Ovi radovi su koštali 90,5 milijardi dinara. Iako nisu najbrojniji, najviše je uloženo u one razvojne – oko 42 milijarde dinara.
Verovatno očekivano, najviše novca u istraživanje i razvoj su uložena u ona koja je sprovela privreda – nepune 42 milijarde dinara. U ona iza kojih stoje državne organizacije investirano je oko 23,5 milijarde dinara. Radovi univerzitetskih timova koštali su 25,3 milijarde dinara.
Kada se posmatraju oblasti istraživanja, najviše novca je otišlo u prirodne nauke – oko 37,3 milijarde dinara. Skoro 30 milijardi su koštala istraživanja u inženjeringu i tehnologiji. Medicina se ni ovim parametrom ne može pohvaliti. U nju je uloženo blizu 2,6 milijardi dinara. I na samom je začelju tabele.
Zanimljivo je i poreklo uloženih sredstava. Moglo bi se ilustrovati narodnom poslovicom: „Uzdaj se u se i u svoje kljuse“. Naime, skoro 40 odsto novca su sopstvena sredstva istraživačkih organizacija. Državna i lokalna uprava je dala 37,7 odsto novca. Skoro beznačajnih 0,8 odsto, ili 720 miliona dinara, uložila su privatna i javna preduzeća. Visoko obrazovanje je uložilo 1,3 odsto sredstava. Strani naručioci su finansirali petinu „budžeta“ – 20,7 odsto.
Glas javnosti /B07S