„Ovo nije osveta loših đaka“, kaže jedan profesor beogradske gimnazije koji je želeo da ostane anoniman. „Loši đaci koje sam poznavao bili su šarmantni mangupi, dobri drugovi, često ljudi velikog srca. Škola im prosto nije išla.“
Umesto toga, nastavlja on, svedoci smo pojave gde u prvi plan izbijaju nosioci sumnjivih diploma i lažnih zasluga. Ljudi koji su čitav život proveli u senci, sakriveni iza prosečnosti, sada dobijaju svojih „pet minuta pod reflektorima“. Ispuzali su, kaže, sa svim svojim kompleksima, neostvarenim ambicijama i često — kriminalnom prošlošću.
Ovakvo stanje on upoređuje sa utakmicom u kojoj večite rezerve izlaze na teren, a produktivnost, moral i znanje ostaju na klupi. „Produžeci su završeni, igra se na penale. A mi, kao društvo, gubimo.“
Na pitanje kada će se ovome stati na put, on kratko odgovara: „Vreme je da se čuje pištaljka. Vreme je za kraj.“
Glas javnosti