Kanonizovan je od strane Ruske pravoslavne crkve u dijaspori 1994. godine.
Mihailo Maksimović poticao je iz plemićke porodice poreklom iz Hercegovine, a školovao se na pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Rusiji. Nakon Oktobarske revolucije izbegao je iz Rusije u Kraljevinu SHS, gde je nastavio školovanje i postao monah. U manastiru Milkovo zamonašen je pod imenom Jovan, po svom dalekom rođaku — Svetom Jovanu Tobolskom.
Kao episkop, službovao je u više zemalja, ali posebno se istakao kao episkop Šangaja od 1934. do 1949. godine. U tom periodu, Sveti Jovan je obnovio crkveni i duhovni život ruske zajednice, osnovao sirotište i pomagao siromašnima i bolesnima, bez obzira na veru i naciju. Bio je poznat po strogom podvižništvu — spavao je vrlo malo, često se molio čitave noći, postio strogo i pomagao svakome ko bi mu se obratio.
Nakon komunističkog preuzimanja Kine, sa svojim narodom prelazi prvo u Filipine, a zatim u Ameriku, gde postaje episkop San Franciska. I tamo nastavlja sa delatnom ljubavlju — podiže hram, okuplja rasutu rusku zajednicu, pomaže bolesne, siromašne i prognane.
Preminuo je 2. jula 1966. godine u San Francisku, a njegovo telo, koje je ostalo netruležno, danas se nalazi u crkvi Bogorodice “Spasiteljke izgubljenih” u tom gradu. Mnogi vernici svedoče o čudima i isceljenjima po njegovom zagovoru.
Sveti Jovan je poznat kao čudotvorac još za života, a njegova svetost i nakon smrti potvrđuje se brojnim svedočanstvima. Smatra se zaštitnikom siročadi, putnika i svih koji traže utehu i pomoć u nevolji.
Njegov praznik se slavi 2. jula (po novom kalendaru) / 19. juna (po starom kalendaru).
Glas javnosti