"Dok ne počne mrak, idem u sobu, zaključam se, ali čuje se huk šume, životinje, srndaći, sve živo se čuje, svega ima samo naroda nema, strah je veliki", dodaje Gordana Samardžić.
Na život na oko osam stotina metara nadmorske visine bez puta s godinama su se navikle. U naizgled idiličnom mestu, mir je poremetio vuk.
"Čuo sam dva puta do sada noćno zavijanje, pa sam mislio pošto imam kerušu vučjka Donu da ona zavija, ali nije. To je bio vuk", kaže Milan Tomić iz Planine.
"Ima nas par mlađih koji dolazimo da posetimo te žene vikendom, radnim danima su same. Vuk u dvorištu je česta pojava ovde, nema naroda, nema nikoga, vuk je baš prisutan ovde u selu," objašnjava Goran Marjanović iz Planine.
I uprkos strahu od prisustva divlje zveri, nedostatak vode za meštane je veća muka. Zime su, kažu, u Planini surove, snegovi veliki, a noge na putu do najbližeg izvora odavno na umoru.