- Zakon o rodnoj ravnopravnosti podrazumeva direktivnu jezičku politiku, tj. nametanje jezičkih oblika nesvojstvenih tvorbenosemantičkoj strukturi srpskoga jezika (kao npr.: vodičica/vodičkinja, vatrogaskinja/vatrogasilja, psihološkinja, virusološkinja, filološkinja, borkinja..., a šta tek reći za bekicu - "ženu beka", centarhalfkinju ili centarhalficu?!) ili pak leksičkosemantičkoj strukturi srpskoga jezika (npr.: da li je akademkinja "žena akademac" ili "žena akademik", da li je trenerka "žena trener" ili "sportska odeća", da li je generalka "žena general", "generalna proba", "generalna popravka" ili "generalno čišćenje", odnosno: kako glasi oblik za "ženu nosača/nosioca": nosilica/nosilja/nosiljka; a za "ženu dopisnika" - dopisnica, ili za "ženu govornika" - govornica... - naveo je Odbor za standardizaciju srpskog jezika.
Oni su naveli da je navedeni Zakon napravljen pod uticajem Brisela. Struka tvrdi da se ovim zakonom uvodi verbalni delikt i cenzura.
Kao da su se predlagači zakona ugledali na Hrvate, koji godinama izmišljaju reči i na silu ih guraju u jezik, naveo je Odbor za standardizaciju srpskog jezika.
Zakon kaže da "rodna ravnopravnost podrazumeva jednaka prava, odgovornosti i mogućnosti, ravnomerno učešće i uravnoteženu zastupljenost žena i muškaraca u svim oblastima društvenog života, jednake mogućnosti za ostvarivanje prava i sloboda, korišćenje ličnih znanja i sposobnosti za lični razvoj i razvoj društva, kao i ostvarivanje jednake koristi od rezultata rada, uz uvažavanje različitih interesa, potreba i prioriteta žena i muškaraca prilikom donošenja javnih i drugih politika i odlučivanja o pravima, obavezama i na zakonu zasnovanim odredbama, kao i ustavnim odredbama."
(Glas javnosti/Novosti)