U trenutku kada je hor zapevao himnu Svetom Savi, posvećenu najvećem Srbinu i duhovnom utemeljitelju srpskog naroda, papa i kardinali nisu se udostojili ni da zastanu. Mirno su prolazili pored izvođača, kao da ne čuju ništa, kao da se ništa ne dešava! Nisu pokazali ni trunku interesovanja, ni najmanji gest poštovanja prema muzičkom nasleđu jednog naroda koji je u njihov grad došao s pesmom i mirom.
DA LI JE OVO „DIJALOG“ KOJI VATIKAN PROMOVIŠE?
Dok se svet uporno ubeđuje da Vatikan zagovara ekumenski dijalog i međureligijsku toleranciju, realnost je surovo drugačija.. Njihova „tolerancija“ se završava tamo gde počinje srpska tradicija i istorija.
Ovo nije bio običan koncert – ovo je bio trenutak kada je Srbija kroz svoju muziku poslala poruku. A odgovor iz Vatikana bio je jasan: potpuna nezainteresovanost, prezir i nipodaštavanje.
SRPSKA PESMA SE NE MOŽE UGASITI
Nema te papine reči, nema tog kardinalskog pogleda koji može umanjiti značaj Svetog Save za srpski narod i pravoslavlje. Njegova himna se pevala i pevaće se – sa njima ili bez njih!
Jedno je sigurno – dok srpski narod peva Svetom Savi, neće ga pokolebati ni ćutanje Vatikana, ni odsustvo onih koji misle da su veći od naroda i vere!
Možda su okrenuli glavu, možda su prošli kao da ne čuju – ali srpska pesma ne prestaje da odjekuje. Sveti Sava je vekovima bio simbol duhovne snage srpskog naroda, i biće to i dalje, bez obzira na to da li ga papa i njegovi kardinali priznaju ili ne.
Njihova tišina neće promeniti istoriju. Njihovo ignorisanje neće ugasiti srpski duh. Sveti Sava je iznad njihovog prezira, a srpska himna će se pevati – sa njima ili bez njih!
Dok se Vatikan trudi da kroz razne inicijative stvori privid dijaloga i ekumenskog približavanja, ovakav postupak jasno pokazuje da poštovanja prema srpskoj crkvi i njenim svetinjama nema. Dolazak srpskog hora u srce katoličkog sveta bio je gest dobre volje, ali kako je ta dobra volja uzvraćena? Tišinom. Ignorisanjem. Jasnim pokazateljem gde nas vide i koliko nas cene.
Glas javnosti
23 min