Autori većeg broja publikovanih naučnih i stručnih analiza saglasni su u tome da su u Srbiji najveći izvor zloglasnih PM 2,5 čestica termoelektrane na ugalj, a da tek onda slede domaćinstva, odnosno takozvana individualna ložišta. U svakom slučaju, Beograd je u prva dva meseca ove godine bio jedna od najzagađenijih prestonica na svetu, a šta je tome doprinelo za građane je manje bitno od zahteva da se narušavanje zdravlja nekako zaustavi.
A zašto se dešavaju ovakve epizode ekstremnog čestičnog zagađenja?
‒ Odgovor leži u vremenskim uslovima koji su vladali oko Nove godine i kasnije: ne samo niske temperature, već i kombinacija povišenog vazdušnog pritiska, nedostatka vetra, kao i povećane relativne vlažnosti vazduha. U ovakvim uslovima, zagađen vazduh ostaje „zarobljen” u nižim delovima atmosfere, a u atmosferi naglo nastaju nove PM 2,5 čestice. Inače, ove čestice nastaju svugde gde dolazi do sagorevanja fosilnih goriva, uključujući i termoelektrane na ugalj i individualna ložišta pa i saobraćaj, ali one nastaju i transformacijom oksida sumpora i azotnih oksida u čestice, što se često zanemaruje. Ovo je posebno važno uzeti u obzir kod emisija iz termoelektrana na ugalj, gde su prisutne velike emisije sumpor-dioksida. To su takozvane sekundarne čestice i literaturni podaci ukazuju da se njihov udeo u ukupnom čestičnom zagađenju kreće od 40 do 70 procenata ‒ ukazuje primarijus dr Elizabet Paunović, penzionisana direktorka Evropskog centra za životnu sredinu i zdravlje Svetske zdravstvene organizacije.
Ona podseća da državna Agencija za zaštitu životne sredine (SEPA) u svom poslednjem izveštaju za 2023. godinu piše o izvorima čestičnog zagađenja:
„Najznačajniji izvor za suspendovane čestice PM 10 i PM 2,5 su toplane snage manje od 50 MV i individualna ložišta... Iz ovog sektora potiče 61 odsto svih nacionalnih emisija suspendovanih čestica PM 10, odnosno 77 odsto suspendovanih čestica PM 2,5...”
‒ Kako navodi SEPA, za čestice PM 2,5 su posle individualnih ložišta najveći emiteri drumski saobraćaj sa 10 procenata i industrija sa šest odsto, a tvrde da najmanji doprinos ukupnim emisijama suspendovanih čestica potiče iz sektora proizvodnje električne i toplotne energije, kažu od tri do pet odsto. Dakle, SEPA smatra da su domaćinstva apsolutno dominantni izvor zagađenja sa PM 2,5 u Srbiji, kao i da je udeo termoelektrana na ugalj gotovo zanemarljiv ‒ kaže naša sagovornica.
Ona, međutim, smatra da to nije prava slika realnosti i dodaje da
nezavisna naučna istraživanja iz Srbije i inostranstva već godinama ukazuju da su primarni izvor čestica PM 2,5 termoelektrane na ugalj, a posebno velike kao što su TENT „A” i „B”.
‒ Izveštaji o kvalitetu vazduha koje izdaje SEPA zapravo su jedini publikovani izvor podataka koji dolazi do zaključka da su u Srbiji dominantni izvor čestičnog zagađenja (PM 2,5) individualna ložišta, a ne termoelektrane na ugalj. Neophodno je da donosioci odluka i šira javnost budu najbolje moguće i istinito upoznati sa izvorima zagađenja vazduha, a posebno kada je reč o PM 2,5 česticama, jer one predstavljaju jedan od najvećih zdravstvenih izazova i opasnosti po naše stanovništvo ‒ ističe dr Paunović.
Da li sve navedeno znači da su informacije koje daje SEPA u svojim izveštajima pogrešne?
Ne, naša sagovornica objašnjava da su informacije o monitoringu kvaliteta vazduha tačne, ali njihova interpretacija nije. Naime, SEPA se oslanja na merne stanice koje beleže koncentracije u vazduhu na konkretnim lokalitetima koji su deo mreže monitoringa kvaliteta vazduha i ti podaci su potpuno relevantni. Međutim, izveštaji SEPA ne evidentiraju koliki je udeo od toga sekundarnih čestica PM 2,5 koje nastaju u atmosferi, iz sumpor-dioksida emitovanog iz naših termoelektrana.
‒ U pojedinim gradskim područjima svakako da dolazi i povremeno do situacije da su na nekim određenim lokalitetima u određenom periodu individualna ložišta dominantan izvor zagađenja, ali se sistematskom analizom podataka i modelovanjem, kao i procenom zdravstvenih efekata, na godišnjem nivou za teritoriju cele države, dobija potpuno drugačija slika od one koju nam daje SEPA ‒ tvrdi naša sagovornica.
Ona dodaje da su sumporni i azotni gasovi posebno opasni kao izvori takozvanih sekundarnih čestica PM 2,5. A, u zavisnosti od okolnosti, te sekundarne čestice mogu biti i brojnije od primarnih.
‒ Samim tim, kao dominantni emiteri sumpornih oksida, termoelektrane u Srbiji su značajan izvor čestica PM 2,5 iako ih ne emituju „direktno” iz dimnjaka, gde bi ih zabeležio monitoring kojim rukovodi SEPA. Izveštaji SEPA-e „ne vide” veliki udeo čestica PM 2,5 koje nastaju u atmosferi, iz sumpora emitovanog iz naših termoelektrana. Zato se zovu sekundarne ‒ objašnjava Paunovićeva.
Ona dodaje da su se u poslednje vreme epizode pojačanog zagađenja ponavljale, primera radi, u Velikim Crljenima, gde je tokom poslednjih praznika zabeleženo najveće zagađenje česticama PM 2,5 – podsećamo da su Veliki Crljeni selo nadomak Beograda u kojem se nalazi „Kolubara A”, najstarija termoelektrana u Srbiji.
Sekundarne, ali jednako opasne čestice
Veliki udeo sekundarnih čestica u zagađenju vazduha pokazuju i konkretne studije koje su rađene u Srbiji, kao što je studija objavljena 2020. godine u časopisu „Environmental science and pollution report”, a koju su vodili istraživači iz više domaćih istraživačkih institucija ‒ Institut za fiziku, Nuklearni institut „Vinča”, Tehnološko-metalurški fakultet, Fakultet za fizičku hemiju.
Doktor Elizabet Paunović kaže da je ova studija, tokom koje su rađene analize sastava i porekla čestica PM 2,5 u okolini Beograda, pokazala da je za 14,5 odsto čestica krivac bilo sagorevanje biomase, a izvor 28,8 odsto čestica bili su „sekundarni sulfati”. U pitanju je dvostruko veći udeo, a podsećamo da su termoelektrane ubedljivo najveći emiter sumpor-dioksida u Srbiji, što potvrđuju i izveštaji koje nudi SEPA.
Glas Javnosti/ P02S