Predlog novog Zakona o legalizaciji trebalo bi da bude objavljen u petak, 26. septembra, tako da sada možemo komentarisati samo izjave o predlogu zakona, koje mediji prenose.
Može se zaključiti da nije odgovoreno na pitanje kako je došlo do 4,8 miliona nelegalno izgrađenih objekata u Srbiji i zašto nije rešeno oko pola miliona zahteva za legalizaciju po prethodnim zakonima.
Nelegalna gradnja ima dalekosežne štete po društvo i kvalitet života. Nelegalni objekti u najvećem broju slučajeva se ne ruše i trajno zagađuju životni prostor. Sa druge strane, takvi objekti često predstavljaju neophodna i iznuđena rešenja za život ljudi.
Za deset godina 3,5 miliona nelegalnih objekata
Zanimljivo je da je 2015. godine tadašnja ministarka Zorana Mihajlović izjavila da u Srbiji ima 1,5 miliona nelegalnih objekata, a danas ih je gotovo pet miliona. To bi značilo da je za 10 godina izgrađeno 3,5 miliona nelegalnih jedinica.
Očigledno je da su prethodni zakoni bili podsticajni za divlju gradnju. To praktično znači da na 6,5 miliona građana Srbije dolazi skoro pet miliona nelegalnih jedinica. Novi zakon će samo podstaći nelegalnu gradnju jer investitori znaju da će državi u jednom trenutku zatrebati novac i da će im pružiti šansu za legalizaciju.
Apsolutni prioritet države bi zato u ovoj oblasti, trebalo bi da bude postojanje bezbednih i tehnički ispravnih objekata za život i rad ljudi, pre nego evidencije šta je izgrađeno.
Dobro je što se predlaže da će osnovno načelo ovog zakona biti da se naknada za evidentiranje plaća u visini doprinosa za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, ali je onda malo verovatno da će taj iznos biti 100 evra, bar u većini gradova u Srbiji.
Podsticanje nelegalne gradnje
Država od 1997. godine pokušava da reši problem nelegalnih objekata, kroz 5 zakona koji su se donosili i koji su tretirali problem nelegalnih objekata. I svaki put je pominjana „nulta tolerancija za nelegalne objekte“ nakon donošenja novog zakona. Ipak, donošenje svakog novog zakona je podsticalo nelegalnu gradnju.
Jedan od najozbiljnijih problema prethodnih zakona, a verovatno i novog zakona, je da su troškovi legalizacije manji nego svi troškovi pre građevinske dozvole i pre prijave radova kod objekta koji se rade zakonskim putem.
Na ovaj način se stimulišu investitori da grade nelegalne objekte koje naknadno legaliziju. Ne sme se dozvoliti da legalizacija nelegalno izgrađenog objekta, odnosno, legalizacija
krivičnog dela, bude povoljnija od zakonskog postupka izgradnje. Cena legalizacije objekata nikako ne sme biti manja od cene koju savesni investitori plaćaju kada idu redovnim putem: od dobijanja urbanističkih uslova, troškova participacija, troškova priključka na infrastrukturne priključke i drugih.
Upitna stabilnost objekata
Drugi, a možda i najveći problem prethodnih i ovog zakona je što se legalizuju objekti čija je stabilnost vrlo upitna. Za legalizaciju objekta nije potreban nikakav statički dokaz stabilnosti objekta, već samo elaborat sa skicom prostorija, uz izjavu da je objekat građen po pravilima struke.
Takvi objekti su nebezbedni za život i rad, a jeftiniji su za Investitora, jer ne zahtevaju statičke i dinamičke proračune stabilnosti. Veliko je pitanje šta bi se dogodilo sa takvim objektima u slučaju nekog jačeg zemljotresa.
Na žalost, mi nismo izvukli pouke iz zemljotresa koji je pogodio Tursku i Siriju februara 2023. godine, i šteta koje su prouzrokovane nesavesnom gradnjom.
Sumnjamo da će legalizacija objekata značajnije uticati na cenu nekretnina u Srbiji. Cena nekretnina mora biti regulisana drugim merama i zakonima.Takođe, porez na imovinu se i danas plaća na „građevinske objekte i delove objekta“ bez pominjanja da li su legalni ili ne.
Najveću korist imaće banke koje će moći da upisuju hipoteke na te objekte i, mnogo manje, država kroz takse za legalizaciju. Ispravniji put bi bio omogućavanje građanima da legalno grade i zaista nulta tolerancija za nelegalne objekte.
Autori su dekan i profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu
Glas javnosti/V08S