Sud je utvrdio da je žena grubo nemarno prekršila obavezu prijave prihoda – i to uprkos jasnim upozorenjima koja je dobila još 1996. godine prilikom odobravanja penzije za udovice.
Penzionerka je 1996. godine, nakon smrti supruga, počela da prima veliku udovičku penziju u tadašnjem iznosu od oko 1.280 nemačkih maraka mesečno. Te godine je ispunjavala uslove za tu vrstu penzije, koja se isplaćuje dugoročno ako preživeli bračni partner ima određene godine ili brine o detetu.
Primala svoju i muževljevu penziju
Međutim, već od 1999. godine počela je istovremeno da prima i svoju ličnu starosnu penziju, u iznosu od oko 2.500 maraka mesečno. Taj prihod nikada nije prijavila, iako je po Zakonu o penzionom osiguranju (SGB VI) jasno propisano da se 40% iznosa koji premašuje određeni neoporezivi prag mora uračunati i umanjiti iznos udovičke penzije.
Tek 2019. godine, automatskim usklađivanjem podataka, otkriveno je da korisnica već dve decenije prima obe penzije, a da dodatni prihod nije prijavila. Penzioni fond je odmah pokrenuo postupak povraćaja sredstava, a ukupno preplaćeni iznos izračunat je na skoro 60.000 evra.
Tužiteljka se branila tvrdnjom da nije postupala sa namerom, već da je verovala kako su podaci o njenoj penziji već bili poznati jer su obrasce popunjavale opštinske službe. Smatrala je nerazumljivim da greška nije ranije otkrivena i da sistem nije imao unutrašnju kontrolu. Međutim, sud je bio jasan – još prilikom prvobitnog rešenja o dodeli udovičke penzije jasno je upozorena da svaku promenu prihoda mora lično da prijavi.
Mora da vrati 60 hiljada evra
– Tužiteljka je neprekidno primala starosnu penziju iz sopstvenog osiguranja, a da to nije prijavila službi zaduženoj za udovičku penziju – stoji u obrazloženju presude.
Sud je utvrdio da činjenica što su obe penzije dolazile iz istog sistema ne oslobađa obaveze prijave, jer je reč o različitim vrstama penzija koje se računaju po posebnim pravilima. Osim što je odlučeno da se od 1. juna 1999. isplate delimično poništavaju, odbijen je i zahtev za delimično otpisivanje duga, uprkos tvrdnji da penzionerka nema ni imovinu ni ušteđevinu. Sud je ocenio da zastarelost nije nastupila, što bi u nekim slučajevima moglo da ograniči povraćaj.
Na kraju, sud je jasno poručio: ko ne prijavi dodatni prihod, mora da računa na retroaktivni povraćaj sredstava. U ovom slučaju, iznos povraćaja je gotovo 60.000 evra, a presuda je pravosnažna.
Glas Javnosti/ T02S