Srbija je u samom vrhu Evrope po udelu doznaka u bruto domaćem proizvodu (BDP), iako njihov neto priliv već nekoliko godinama opada.
Doznake predstavljaju novac koji ljudi iz Srbije, koji rade u inostranstvu, šalju nazad u svoju zemlju. Upravo taj novac čini značajan deo BDP-a Srbije, što su potvrdili i novi podaci Evrostata.
Srbija je, prema tim podacima, među rekorderima po visini učešća neto doznaka u BDP-u sa 5,4 odsto u 2024. godini. Viši udeo imaju samo Bosna i Hercegovina sa 7,6 odsto i *Kosovo sa 12,7 odsto.
Od zemalja iz regiona, Hrvatska ima udeo od 2,6 odsto, Crna Gora 4,5 odsto, Albanija 5,1, Severna Makedonija dva odsto, zatim Bugarska 1,3, Rumunija jedan odsto, a Mađarska 0,3 odsto.
Kod mnogih razvijenijih evropskih zemalja neto doznake su u minusu, što znači da više novca odlazi iz njihove zemlje na ime doznaka, nego što u zemlju dolazi. Tu prednjači Malta sa -2,8 odsto, Island sa minus jedan odsto i Kipar sa -0,9 odsto.
Doznake u Srbiji, kada govorimo o Evropi, najčešće dolaze iz Nemačke, Švajcarske i Austrije.
Zvanični podaci pokazuju da bruto priliv doznaka u Srbiji raste, ali da se neto priliv smanjuje.
Prema podacima koji obuhvataju period januar – septembar ove godine, vidimo da je ukupan priliv iznosio 3,1 milijardu evra, dok je u istom periodu prošle godine iznosio nešto manje od tri milijarde
Ipak, kada se pogleda njihov neto iznos, vidimo da je iznos u prvih devet meseci bio nešto manji od 2,7 milijardi evra, odnosno za 35,9 miliona evra ili za 1,3 odsto manje u poređenju sa istim periodom prethodne godine.
Ako se vratimo još malo unazad, možemo videti da neto vrednost doznaka opada već nekoliko godina. U 2022. godini doznake su bile skoro 3,8 milijardi evra, dok su u 2023. bile 3,7 milijardi, odnosno zabeležen je pad od 1,5 odsto.
Takođe, u 2024. godini doznake su iznosile 3,56 milijardi evra, što je pad za 4,22 odsto u odnosu na 2023. godinu, dok u prvih devet meseci ove godine imamo pad od 1,3 odsto u odnosu na 2024. Ekonomista Dragovan Milićević za Danas navodi da nam to što smo u vrhu Evrope po udelu doznaka u BDP-u govori, pre svega, da je bez obzira na broj radnika i iseljenika u inostranstvu BDP Srbije mali.
„Tek u toj srazmeri se vide njegove prave relacije“, smatra naš sagovornik.
Milićević objašnjava i koji su potencijalni razlozi pada neto priliva doznaka u Srbiji.
„Veličina doznaka je, pre svega, determinisana ekonomskom pozicijom pošiljalaca doznaka, a u zemljama iseljenika je već nekoliko godina prisutna ekonomska kriza i situacija nije više tako blistava kao pre pandemije virusa korona, odnosno nastajanja krize i naravno od 2022. godine i početka rata u Ukrajini, kada su se zbog sankcija ruski kanali snabdevanja energentima značajno promenili“, objašnjava on.
Kako dodaje, cene energenata su daleko više, a time i ukupni troškovi.
„Preseljenje kapitala u Sjedinjene Američke Države i zemlje jeftinije energije svakako da značajno utiče na rastuću recesiju i smanjenje platežnih mogućnosti naših radnika“, ukazuje Milićević.
On naglašava da doznake predstavljaju finansijski priliv koji pomaže da se pokriju ukupni rashodi zemlje.
„Podignute doznake u svakom slučaju doprinose povećanju ukupne kupovne moći. Ali to je, ipak, samo potvrda da smo već decenijama deficitna ekonomija“, zaključuje Milićević.
Direktor Instituta za razvoj i inovacije Nenad Jevtović za Danas pojašnjava da je razlog velikih doznaka iz inostranstva, pre svega, naša velika emigracija.
„Oni koji su otišli, konstantno nam svake godine šalju doznake. One su u najjačim godinama stranih direktnih investicija bile iste kao i SDI, ali ove godine će ih doznake daleko „prešišati“, jer su SDI pale. SDI su na pijedestalu donosioca odluka, to je glavni hit našeg modela ekonomskog rasta, a sad su one posustale, a doznake nam ostaju. U zemlji sa ovolikom emigracijom, one su najnormalnije“, navodi on.
Razlog za to što nam doznake, ipak, poslednjih godina padaju je strukturne prirode, ukazuje naš sagovornik.
„Iako ne postoje precizni podaci, sumnjamo na to da dolazi do dve stvari – preseljenja, odnosno spajanja porodice u inostranstvu. I kao druga stvar, oni kojima je novac slat u Srbiji, polako ih sve više umire, odnosno manji je broj ljudi kojima se novac šalje“, pojašnjava Jevtović.
Kako dodaje, u današnje vreme su u relativno boljem ekonomskom položaju oni koji su ostali kod kuće.
„Zato oni koji su otišli, novac koji zarade troše i u zemljama u kojima radi. Dakle, šalju manje novca, jer i ovde ljudi sada relativno bolje žive“, kaže on.
Prema njegovim rečima, ne može se predvideti da li će one nastaviti da padaju.
„Ono što znamo je da veličina doznaka uvek zavisi od stanja Evrozone. Ako je tamo slabija stopa rasta, samim tim se smanjuju i plate i privredne aktivnosti. Tako da i ovo smanjenje u poslednje tri godine možemo objasniti usporavanjem Evrozone, a pre svega, nemačke privrede. Kad je tamo usporeniji rast ili stagnacija koju ima Nemačka, nema toliko novca da se šalje“, ukazuje Jevtović.
Naš sagovornik naglašava da su nama doznake od enormnog značaja.
„Da nema tih doznaka, bilo bi mnogo teže držati ovaj devizni kurs koji je sad. Bez tih doznaka, dinar bi u dugom roku bio značajno slabiji. Doznake su stalni priliv novca, odnosno deviza u našu zemlju, bez toga da neko zauzvrat traži neku uslugu. Zato one toliko znače, kada se pogleda ukupna platno-bilansna pozicija Srbije, to je nešto što nam drži ovakvu poziciju sa inostranstvom, a odnos između dve ekonomije se vidi kroz devizni kurs“, naglašava Jevtović.
Prema stukturi doznaka, kako kaže, vidimo da one odlaze u potrošnju i nekretnine, a da svega jedan odsto odlazi u investicije.
„Doznake su značajne za preživljavanje, ali ne mogu da budu motor rasta i razvoja. Ne šalju se pare da se pokrene neka proizvodnja, već da kvalitetnije živimo ili eventualno da kupimo stan ili kuću“, zaključuje Jevtović.
Glas javnosti /B07S