Tinejdžer Vasilije Vukčević postao je popularan na društvenim mrežama uzgajajući i prodajući svoj paradajz na Zemunskoj pijaci. Iza tog hobija ipak se krije jedna druga priča - o veri, ljubavi, nadi i kućnom vaspitanju.
Sve je, kaže Vasilije, počelo od želje za malo većim džeparcem, međutim ljubav i upornost odvele su ga negde drugo.
Od tezge na Zemunskoj pijaci do organizovane dostave po čitavom gradu. Vasilije Vukčević svojim radom i trudom privukao je pažnju svih većih restorana, upravo po kvalitetu paradajza koji uzgaja.
Da mu prijaju društvene mreže - prijaju. Ali kao i sve je trajalo dva-tri dana, ta popopularnost, ipak Vasilije ima prečeg posla. Kaže, sve je počelo od njegove želje da zaradi nešto više novca za svoj džeparac.
"Svako leto provodim u selu, da tamo berem paradajz. Prošle godine polagao sam za B kategoriju, pa sam bio u Beogradu da bih vozio časove tokom leta i zapravo je sve krenulo tako što je meni moj tata dao ideju da krenem i prodajem paradajz na pijaci. Svidelo mi se, bilo mi je interesantno da ne sedim samo kući nego da imam i džeparac od toga", kaže za UNU Vasilije Vukčević i dodaje da se tako zainteresovao za nastavak ovog hobija-posla.
Njegov otac Andrija, inače i sveštenik, napominje da je rad sa decom najvažniji i da se tako i sami roditelji uzdižu. Ponosan je, ističe, na svog sina jer se trudi i usvaja njegove savete. Otac je četvoro dece i u više je beogradskih škola radio kao veroučitelj te stoga ima veliko iskustvo sa decom.
"Deca su razmažena onoliko koliko mi njima dozvolimo da budu razmaženi. Sa decom najviše treba raditi i posvećivati im pažnju i ljubav jer ja mislim da se tako sve slabosti prevazilaze. Svi mi zajedno sazrevamo tokom njihovog odrastanja i mi kao roditelji i oni kao deca. I oni jednoga dana treba da odrastu i postanu roditelji", rekao je u emisiji „Podne“ sveštenik Andrija Vukčević.
Vera u Boga i podrška njegove porodice, objašnjava Vasilije, inače đak Karlovačke bogoslovije, zagarantovale su mu ljubav na ovom putu.
Vasilije ne krije da mu je u početku bilo teško da se navikne na to da bude učenik Bogoslovije, pre svega zbog velike promene, kada je iz svoje sobe prešao da živi sa još 14 drugova u sobi.
"Čovek se lako na takve navikne, pogotovo me ljubav prema svemu tome održala", ističe Vasilije kome su svi muški preci bili sveštenici
Kaže, odmalena je bio u crkvi, i otkad zna za sebe to mu je bila želja, da krene stopama predaka.
"Nikada nije bilo dileme ili razmišljanja šta bi želeo ili radio", kaže Vasilije što mu i otac potvrđuje.
Ljubav i sloga su najvažniji i podrška, pa Vasilije ističe da mu toga ni ne manjka.
"Meni su moja porodica i ljudi koji me okružuju najveći oslonac i podrška u svemu što radim, najveću pomoć dobijam od njih i najviše se pouzdam u njih", ističe Vasilije i dodaje da se, osim porodice, najviše uzda u Boga.
Ovaj divni mladić kaže da kao i svi tinejdžeri ponekad reaguje burno, ali uči iz svojih grešaka.
Njegov primer je prijatno osveženje u svakodnevnim vestima koje nas okružuju.
Glas javnosti/ U01S