Glas Javnosti


Dragomir Anđelković: Ustanimo protiv Vučićeve tiranije!

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Pojam „pravna država“ nemačkog je porekla, i označava državu u kojoj su vladajuće strukture ograničene zakonima i ustavom utvrđenom podelom vlasti. Izraz „vladavina prava“ engleske je provenijencije i kod njega je akcenat na nezavisnosti sudske vlasti od izvršne vlasti, uz pravo i obavezu prve da dosledno i objektivno sprovodi zakone a druge da im se, kao i „običan“ narod, pokorava i isključivo u

Da šire ne ulazimo u ta dva koncepta i izvesne razlike među njima, bitno je da im je noseći stub zajednički, a to je onemogućavanje onih koji upravljaju državom da se ponašaju samovoljno. Samo tako se uspostavlja pravna sigurnost građana, od imovinske do političke sfere. Uostalom, bez postojanja „pravne države“ ili „vladavine prava“, građanstvo to i nije, već se svodi na podaničku masu. Građani – shvaćeni kao punopravni državljani – tada u praksi ne postoje!

Polazeći baš od toga, važno je osvrnuti se na ono što je uradio ministar Selaković. On se na poziv sudske vlasti na saslušanje nije odazvao, a onda, pošto je Tužilaštvo za organizovani kriminal (TOK) izdalo nalog za njegovo privođenje, praćen najgorim režimskim medijskim bašibozukom, došao je prkosno pred tu instituciju. Naravno ne da bi se, makar i uz politički spektakl, odazvao na njen poziv, već kako bi održao svojevrsnu crnu konferenciju za medije te izvređao tužioce na bezočan način.

To je uradio po nalogu svog gazde Aleksandra Vučića. Njegova pravna svest – i samim time i onih koji su njegovi slepi izvršioci – na nivou je političkog vođstva Trećeg Rajha. „Ranije smo imali običaj da kažemo – Da li je ovo dobro ili pogrešno? Danas moramo da postavimo to pitanje na ovaj način: Šta bi firer rekao?“ Ovo je – kako je još 1943. godine posvedočio čuveni sociolog i kritičar nacističkog režima Karl Manhajm – rekao ministar pravde totalitarne, nacističke Nemačke.

Kod nas je i posle Vučićeve uzurpacije vlasti nominalno nastavio da postoji demokratski sistem, ali u praksi mu mnogo toga protivreči. Naš spin diktator je navikao da se njegova volja realizuje kao da je firer, kakvi god bili zakoni, s tim što je sve ovako ili onako, blagovremeno ili naknadno, pakovano kao da je u skladu sa njima. To je značilo da se zakoni baš ne gaze generalno, ali se brutalno zloupotrebljavaju pa povremeno i potpuno zanemaruju. Uz privid demokratije imamo i privid građanstva, što ne znači da se po potrebi vlasti, deo građana volšebno ne pretvara u otvoreno zlostavljanje podanike.

Tačku na takvu, opskurnu predstavu, koja se već decenijama igra na glavnoj sceni našeg društveno-političkog teatra, počelo je – pod pritiskom probuđenog i pobunjenog naroda – da stavlja tužilaštvo i sudstvo. Jedan njihov deo počeo je da se ponaša onako kako u „pravnoj državi“ i treba. To je rezultiralo procesuiranjem nekih od visokopozicioniranih slugu lažnog cara Aleka, zbog novosadske tragedije i protivzakonite pripreme terena za sprovođenje operacije „Generalštab“; uz to i neprihvatanjem nekih iz sudske vlasti da, po nalogu režima, neosnovano kažnjavaju njegove oponente, od učesnika u protestima do kritičara SNS kartela.

Alek bez Kosova je pobesneo. Svestan je da sve to ne samo što polako vodi kraju njegove vladavine, već i mogućoj odgovornosti njega i njegovog najbližeg okruženja za veleizdaju, kriminal, korupciju i potencijalnu umešanost u ubistva (setimo se samo slučaja Cvijan ili brojnih mafijaških obračuna čiji konci, gotovo sigurno, vode do važnih ljudi u vlasti). Zato je Vučić u strahu. U njegovoj glavi se sigurno vrti misao: danas Selak, sutra Andrej, pa možda i ja!

Otuda je i naredio Nikoli Selakoviću da u maniru, recimo, saradnika Musolinija – dok fašisti još nisu zaokružili svoju diktaturu iako su došli na vlast, odnosno kada je još postojalo ponešto od italijanske demokratije i „pravne države“ – prkosi sudskoj vlasti. Sledeći korak je – ako pomahnitali autokrata ne stane – dirigovana pobuna policije; drugim rečima odbijanje onih koji u njenim okvirima donose odluke da bude sprovedeno potencijalno hapšenje Selakovića.

Nikola će prvo pokušati da „fino“ igra nametnutu igru pa će se, posle naručenog bezobraznog ispada, ipak odazvati sudskom pozivu, ali ako TOK bude dosledan i zapreti mu istinsko lišavanje slobode, onda će sve postati mnogo dramatičnije. Vučić će morati da bira: da li da žrtvuje Selakovića i tako očuva privid „vladavine prava“ ali i dubinski demorališe deo svojih sledbenika jer vide da više nisu bezbedni i kada mu slepo služe, ili da zaigra totalno samovoljno i nasilnički, otvoreno negirajući nezavisnost sudske vlasti.

Ako se to dogodi, onda će naša autokratija doseći nove visine. U političkoj teoriji postoji izraz „državni udar odgore“. Njega sprovodi vrh vlasti, kada neskriveno postupa protivno ustavu i zakonu, kao što je kod nas radio Aleksandar Obrenović koji je povremeno suspendovao ustav, obavljao ono što želi na neustavan način (npr. samovoljno je razrešavao sudije i postavljao nove), i onda ga u starom ili izmenjenom vidu ponovo oživljavao.

Vučić je i do sada, na implicitan način, izvršio niz „državnih udara odozgo“, ali sa onim što nije isključeno da će uraditi sa Selakovićem, približavamo se i eksplicitno antiustavnom apsolutizovanju njegove vlasti. Ako mu to prođe – da to ponovim – onda ulazimo u novu fazu autoritarizma. I od lošeg postoji gore. Nećemo više imati ni privid demokratije, a svi mi koji mislimo da smo građani, postaćemo u totalitarnom smislu podanici.

Da se to ne bi i dogodilo, sada kada se lome koplja oko autoriteta TOK-a, moramo masovno da reagujemo, tj. da ponovo preplavimo ulice i stanemo uz one u sistemu koji se zakonito ponašaju. Vučić shvata da je priteran uz zid, i možda će pokušaće da sve nas koji želimo slobodnu i normalnu Srbiju, umesto sebe, stavi pored njega. Pođe mu li to za rukom, onda će početi da se odmotava novo kriminalno klupče u koje će se zapleti životi mnogih koji nisu po volji režima ili bilo šta imaju što SNS banda želi da uzme za sebe.

Kolikogod da smo se umorili od dugih protesta, budimo spremni na odlučan otpor bezakonju. Radi se o našim životima. Pitanje je, ako Vučiću prođe ono što sada radi, da li ćemo godinama posle toga ponovo imati šansu sa dignemo glave. Ili ćemo dugo biti ljudsko stado, čije pripadnike proždire srpski Minotaur sa svojim ništa manje zlim čoporom monstruma drugog reda!

Glas javnosti/bezcenzure.rs
Stavovi izraženi u kategoriji Lični stav nisu nužno stavovi redakcije Glasa javnosti    

Pratite nas na našoj Facebook , Instagram , Telegram , Tiktok , Jutjub stranici, ali i na X nalogu.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR