- Di ti je auto, kume? - pitao ga je ortak.
- Di ti je auto, kume? - pitao ga je ortak.
Jezdić je spustio bicikl i setio se u tom momentu prethodnog dana.
Svadba na kojoj je bio kum, konferansije ceremonije po starom srpskom običaju držao je mikrofon i čitao svatovima spisak poklona.
- Od dede, trinaest ari placa! - bio je tu i deda koji je ponosno podigao tapiju na plac.
- A od strica spavaća soba...
- A od kuma.... televizor! - video se u kadru kum, Nenad Jezdić, kako podiže platno i otkriva TV aparat sa uvezanom mašnicom preko ekrana.
Svadba je kolektivno uzdahnula, uzdahom razočaranja, čak su i mlada i mladoženja napravili kisele face.
Onda je Jezdić izvadio iz džepa ključ od svojih kola, da bi oraspoložio svatove i mladence, i sa đavolskim smeškom rekao: „...i auto!“
A cela svadba je uzviknula: „Tooo, kuumeee!“
Ortaci sa splava su uzviknuli: „Tooo, laaaveeee!“
I onda je spiker rekao „Ili jesi ili nisi“.
Bila je to zapravo reklama za pivo, Lav pivo, a poruka reklame je bila da u životu ili jesi lav, ili nisi lav, ili jesi laf, ili nisi laf. Ne možeš u životu biti negde između, niko i ništa, takoreći neutralan.
A samo lav ili laf bi izvadio ključeve svog auta i poklonio i ključeve i kola mladencima.
Petnaest godina kasnije na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta igrana je predstava „Putujuće pozorište Šopalović“, ansambl je na kraju izašao na scenu da bi se poklonio publici i svi su podigli uvis indekse, svi sem glumca u sredini, koji nije podigao indeks, samo se smeškao.
Nije izvadio ni ključeve svojih kola i podigao ih uvis, mada se i to moglo desiti, jer bio je to onaj isti Nenad Jezdić sa one svadbe, laf, lav, simbol reklame „ili jesi ili nisi“, reklame koja je postala deo popularne kulture.
I umesto da je podigao indeks, i da pola sale Jugodrpa uzvikne: „Tooo, kuumeee!“, a druga polovina: „Tooo, laaaveeee!“, Jezdić je postao simbol osobe koja ni jeste ni nije, postao je antireklama reklami koja ga je još davno proslavila.
S tim što ovaj put nije bio u ulozi kuma, bio je u ulozi samog sebe.
To poklonjenje u Jugoslovenskom dramskom nije bila reklama za Lav pivo, više je ličilo na reklamu za AV pivo. Dok je jedna strana razapinjala Jezdića na stub srama, mada je jasno da oni koji su to veče podigli indekse zapravo žele Srbiju u kojoj svako može imati svoje mišljenje, pa tako i Nenad Jezdić, druga strana je iskoristila priliku da dokaže kako ona prva strana želi jednoumlje, iako je jednoumlje uža specijalnost i glavni specijalitet Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića.
Samo tu je pogrešio Nenad Jezdić. Nikada ne dozvoli da te brani Aleksandar Vučić, vrhovni um srpskog jednoumlja. Ali to je rezultat odluke da budeš na dobro poznatoj poziciji - ni jesi ni nisi. Takozvanoj poziciji - ja samo gledam svoja posla.
Vučić je čestitao Jezdiću, ne zato, kako je rekao, što je za njega, već jer je svoj: "Čestitam mu jer je svoj! Niko živ ne zna ko su onih 17, ali svi znaju ko je Jezdić i zato je on vest" - objasnio je predsednik države, u kojoj decu izbacuju iz vrtića jer su im roditelji svoji, a stend ap komičarima otkazuju sale, takođe jer su svoji. Novinarima pale kuće jer su svoji, a studente i građane biju i gaze po ulicama jer su takođe svoji.
Miloš Vučević, planetarni borac protiv jednoumlja, rekao je: „Ja bih voleo da je za SNS, ali nije. Čovek je patriota, i ima svoj stav, i pokazao ga je. I svi pričaju o Nenadu Jezdiću, a niko o onih 15 ljudi koji su dizali indekse, krvave šake. Upropastili su pozorište. Političke stavove nek iskazuju na trgu, to je vaše pravo, imate pravo na to, ali ljudi, ne plaća se karta u pozorištu da bi neko slušao političke stavove glumaca i režisera. Mi živimo u društvu u kom se nameće da vi kada imate svoj stav morate biti isključeni! To je primer kensel kulture".
Objasnio je dakle, Vučević, predsednik partije koja je kenselovala pola Srbije, sve one koji ne misle konjskom glavom, već svojom glavom. Čovek koji u pozorište ide uglavnom kada tamo gostuje njegov predsednik na nekoj svečanoj akademiji.
Jezdića je branio Informer, oplakivan je u Hit tvitu, kukali su nad njegovom sudbinom u Alou, Kuriru i Srpskom telegrafu, zapomagali su za njim svi oni koji su Dragana Bjelogrlića, Nikolu Koju i stotine glumaca vešali po banderama svojih naslovnih strana i TV ekrana samo zato što su svoji.
Ako te od jednoumlja brane manekeni jednoumlja, onda tek shvatiš onu genijalnu reklamu, znate onu kada kum mladencima pokloni svoj auto.
Jer, ko što se zna, u životu je bitno da ili jesi ili nisi lav, a u današnjoj Srbiji je bitno da - ili jesi ili nisi AV.
To je mnogo važnije od piva.
Glas javnosti/D01S
Stavovi izraženi u kategriji Lični stav nisu nužno stavovi redakcije Glasa javnosti