Džukela je osoba koja je tog psa ostavila na ulici...
Kada biste samo znali koliko često jedan prosečan psihijatar svedoči sličnoj dihotomiji...
Situaciji u kojoj se njegov lični pacijent dugi niz godina jako muči i ekstremno pati zbog toga što neki članovi njegove porodice nisu bili svesni ili nisu želeli da budu svesni toga koliko su bolesni...poremećeni...hladni...oštećujući ili zli...
To je možda i najteži deo psihijatrije...
No dobro...
Videti gladnu i izmrcvarenu lutalicu sa onim Kučećim Pogledom je takođe jako teško...
Sve dok je ne nahranite...i malo ne pomazite po grudima i iza ušiju..
Nakon toga je to najlepši mogući trenutak u tom danu...
Ili u bilo kom danu...
Još ako ih zaista spasete...i nađete način da dugotrajno budu dobro...mirno i zaštićeno...
Veće satisfakcije jednostavno nema...
Iako je ponekad jako teška...
Upravo je zato psihijatrija toliko i lepa...
Glas javnosti