Obradović je, brže bolje, to proglasio “istorijskom” pobedom i možda nenamerno podržao Aleksandra Vučića u tvrdnji da je u Srbiji sudstvo nezavisno! I ovom "osuđujućom presudom", koja to još ni formalno nije, dao je jak adut naprednjacima - da opoziciji u Srbiji, Tanji Fajon i drugim kritičarima vlasti u nas - zapuši usta - presudom Prvog osnovnog suda!
Dakle Boško, seiri po medijima ne shvatajući da je zapravo u toj, tek na pola odigranoj sudskoj partiji, suštinski mnogo veći dobitnik predsednik Aleksandar Vučić .
Naime, predsednik Srbije i SNS koji je prvostepeno osuđen da plati 200.000 dinara od ove osuđujuće presude mogao bi ima mnogo vise benefita nego zanemarljive štete (od 1850 evra) koje bi trebalo da plati Obradovuću. Jer ovakvom presudom predsednik Vučić je dobio bolju priliku nego što je mogao i da se nada – prvo, zapušio je usta opoziciji koja uporno tvrdi da vlast kontroliše sudstvo, a u iznošenju tih tvrdnji prednjači glavom i bradom Boško Obradović. Drugo i važnije ovakvom presudom, de facto, ali i de jure - dokazao je da je sudstvo u Srbiji nezavisna grana vlasti i da je toliko slobodno da je osudilo predsednika države na novčanu kaznu zbog uvrede časti I ugleda lidera jedne ne baš velike vanparlamentarne opozicione stranke...
I, najvažnije - predsednik Srbije Aleksandar Vučić sada s punim pravom može s tom presudom da izađe pred oči Evropskoj komisiji, koja je odlučila da zbog navodnih nedostatka reforme baš u pravosuđu , Srbiji ne dozvoli u ovoj godini otvaranje ni jednog novog poglavlja u pregovorima o priključenju Evropskoj uniji.
Vučić je tako dobio dokaz koji mu je, zbog napada političkih protivnika , ali i (ne)prijatelja spolja, bio potreban – da je sudstvo u Srbiji potpuno nezavisno.
A šta je dobio Boško?
Pirovu pobedu - koju je prioglasio istorijskom.
I na kraju, što bi rekla ona naša narodna – i vuci siti I ovce na broju.
Obradović može da pravi privid moralnog pobednika i onog ko je, takođe naizgled, isterao pravdu, ali Pirova pobeda je, uvek Pirova...Očito nesvesno, Obradović je potrčao da se hvali presudom i privuče pažnju javnosti smetnuvši s uma (slučajno ili namerno?) da tera vodu na vodenicu predsednika Srbije?!
Čini se, onako gledano sa strane, a I objektivno, da je Boško , što bi se reklo u čačanskom kraju iz koga dolazi, potrčao pred rudu. Usput - sudski postupak pride i nije završen do kraja, a on je već ispalio medijske topovske salve slaveći svoju sumnjivu pobedu?! Možda mu u ovom slučaju od narodnih srpskih umotvorina bude jasnija ona latinska poslovica –Da mihi facta, dabo tibi ius – Daj mi činjenice, daću ti pravo!
Glas javnosti - Olivera Milivojčević