Nemam pristup konferencijama za medije, a molio sam u sebi Božića da bar jednom odem.
Nije vredelo, prestareo sam za takve napore i nastupe. Igor svakako nije siguran ni u estetsku dimenziju mog boravka u sam centar stvari. Možda bih tamo bio nepoželjan i svakako suvišan sa mojim izgubljenim vremenom.
Niko mi ne bi dozvolio da pitam ono što ne želim da čujem. Odgovori nisu potrebni, zbog toga i dostavljam ovo pismeno na adresu dvora u istom času i istim putem kad i vama.
Slede pitanja koja ne bi bila dopuštena tamo, pa ću ih po haotičnoj logici postavljanja poređati ovde. To bi bila nova verzija dijaloga u monologu radoznalosti, sačinjenom samo od upita.
Ovo što sledi, to je celoviti intervju, skraćen jedino za ono što bi mu oduzelo smisao i sve razloge za postojanje: a to su odgovori.
Da li je kovid bolovao od vas?
Jeste li ste se češće služili Nestorovićem, poligrafom ili respiratorom?
Poznajete li lično sve preživele penzionere?
Da li ste u stabilnoj vezi sa Putinom?
Kako daltonisti vide obojenu revoluciju?
Igrate li se na terasi sa Malim?
Jeste li postavili dijagnozu svom psihijatru?
Može li narod da podnese vašu ostavku?
Čiji je tata kriminalac?
Čiji je bata kriminalac?
Čujem da ste položili bananu u trenerskoj školi?
Zašto lomite ogledala?
Da li ste posle kontramitinga zaista postali kišni čovek?
Čime vam pune lignje za doručak i gde ih lovite?
Jeste li sigurni da je Koza nostra domaća životinja?