Pričalo se i ranije o tome da je loše rešenje da direktore škola postavlja ministar, ali stidljivo. Sada kada su u vreme mandata novog ministra neki direktori postavljeni bez stvarnih razloga osim da disciplinuju neposlušne nastavnike, sve više ljudi se pita zašto direktor škole mora da bude član stranke, odnosno može li drugačije?
Nije sporno da politička vlast određuje pravac razvoja prosvetnog sistema, ali na predlog stručnih ustanova čije mišljenje treba da se uvažava. Nije sporno ni da ministar može da bude politička ličnost, uz uslov da svojom stručnošću i radnim iskustvom bude vezan za sistem kojim upravlja. Ali načelnici školskih uprava i posebno direktori škola, ne smeju da budu članovi stranke, što ih ne ometa da politički misle, imaju svoj stav i iskažu ga na izborima.
Glavni razlozi zašto upravljanje ovim sistemom ne sme da bude političko su sledeći:
Prosvetne ustanove treba da budu izuzete iz stranačkih borbi jer one nisu politički organi i organizacije;
Pošto su škole ustanove od velikog društvenog interesa, nije dobro da se vrši polarizacija na ovaj način;
Za rad obrazovne ustanove je vrlo bitna stručnost i poznavanje sistema, što neće moći da se postigne ako one služe za udomljavanje stranačkih kadrova kojima je glavna karakteristika stranačka pripadnost, a ne stručnost;
Iskustvo je pokazalo da stranački kadrovi po nalogu stranke zloupotrebljavaju poziciju i vrše politički pritisak na zaposlene (kapilarni glasovi, odlasci na stranačke mitinge…), a u toku ovih demonstracija pokazalo se da mogu i drugim načinima da disciplinuju zaposlene (otpuštanje privremeno zaposlenih zbog političke nepodobnosti).
Potrebno je da se zakonskim odredbama omogući stručno vođenje škola i da se spreči svaka vrsta zloupotreba od trenutno vladajuće stranke, na primer na sledeći način:
Zakonom treba da se zabrani da načelnik školske uprave i direktor škole budu članovi stranke;
Direktora škole treba da bira Školski odbor, na konkursu, a prednost treba da ima kadar iz matične škole zbog poznavanja načina rada, zaposlenih, roditelja, društvene klime u naselju… Prednost može da se odredi pravilnikom o izboru direktora, kojim bi se predvideli i ostali uslovi;
Ukoliko dođe do vanredne situacije, povrede zakona… ministar može da postavi vršioca dužnosti radi normalnog odvijanja nastave, za kraći vremenski period, dok se ponovo ne sprovede izbor;
Zakonom treba da se zabrani svaki vid političkog pritiska na zaposlene, što može da se desi čak i ako direktor nije član stranke. Na primer, pritiskom na direktora od strane lokalne ili centralne državne vlasti…
Kada se ovakva ideja predstavi, dolazi do neverice da je to moguće jer su ljudi navikli na ovakav stranački sistem u kome živimo 35, a šire 80 godina. Prosto im nije jasno kako će stranke da se odreknu privilegije da kontrolišu sve pore društva, pa i prosvetni sistem. Odgovor je vrlo jednostavan: zakonom je moguće sve da se reguliše, pa i ovo pitanje. Potrebno je imati volju.
Jedan od razloga za društvenu i političku krizu u kojoj živimo decenijama je i partokratija, koju je trenutna vlast ojačala do maksimuma.
Njihovi ljudi su svugde i svi znaju da ne može da se napreduje bez učlanjenja u stranku. Partokratija razjeda prirodni poredak koji se formira na osnovu znanja i sposobnosti, ona onemogućava da stručni školovani ljudi budu na odgovornim mestima, ona forsira podobne, poslušne i pre svega nemoralne koji će za funkciju učiniti sve što im se naredi.
Njihova logika je jednostavna: „onaj koji me je nezasluženo postavio može i da me smeni, zato moram biti poslušan po svaku cenu da bih zadržao svoju platicu, i još neke privilegije“. Ovakvo razmišljanje uništava društvo.
Ono je jedan od glavnih uzroka zašto mladi, mudri, školovani ljudi odlaze u inostranstvo. Sa tom praksom mora da se prekine odmah po padu ove vlasti, da bi se stvorili normalni uslovi i sprečilo dalje propadanje društva. Početak promena može da bude u prosvetnom sistemu koji školuje i postavlja temelje za život, a slično bi moralo da se sprovede i u javnim preduzećima.
Autor je bivši pomoćnik direktora škole, bivši član Školskog odbora, sadašnji potpredsednik Dveri
Glas javnosti/D01S
Stavovi izraženi u kategoriji Lični stav nisu nužno stavovi redakcije Glasa javnosti