O pojavi „Srpskog glasa“ prof. Lompara, načelima suverenističke politike „Srpskog puta“, programu Mobe i tekstu prof. Višeslava Simića, i o potrebi da svi oni sa studentima naprave jedan usaglašeni dokument
Više nedelja pažnju celog društva, uključujući i ljude koji vladaju Srbijom, zaokupljaju studentski protesti. Dana 27. januara 2025. godine državni vrh je u javnom obraćanju objasnio da su svi zahtevi studenata u potpunosti ispunjeni. Taj „vrh” je verovatno očekivao da će posle ovog objašnjenja studenti proglasiti veliku pobedu i svojim univerzitetima dati imena tvoraca naučnog socijalizma, kako su to nekada, 1968, u sličnoj situaciji, uradile njihove deke i bake. Studenti nisu uradili šta se od njih očekivalo. „Vrh” zemlje vidi da jučerašnja predstava nije dala rezultat. Sada izvodi novu predstavu. Cela vlada, uključujući i predsednika Vlade podnosi ostavku. Pomalo je tajna šta državni „vrh” očekuje da studenti urade sutra. Šta god studenti urade, zakoni zemlje zahtevaju da se formira nova Vlada. Tu Vladu može ponovo imenovati isti čovek i rezultati neće biti ništa drugačiji. Umesto imenovanja Vlade, on možda odluči da raspusti Skupštinu i raspiše nove izbore. On sa lakoćom pobeđuje na svim izborima. Pobediće i na ovima. Šta će se promeniti? Ništa. Šta će studenti uraditi? Isto što rade i sada. Režim nudi opstanak vlasti jednog čoveka. Izlaz se mora tražiti van onoga što nudi sadašnji režim.
U toku ovih studentskih demonstracija na političkoj sceni Srbije desilo se još par značajnih političkih događaja koji mogu pomoći da zemlja izađe iz političkog i ekonomskog ćorsokaka u koji nas je uveo sadašnji vršilac dužnosti Predsednika republike i ljudi koji su u njegovo ime glumili Vladu Republike Srbije (u daljem tekstu „on i oni”).
Prvi od tih događaja je formiranje udruženja „Srpski glas” profesora Mila Lompara i profesora Dejana Mirovića. Obe ličnosti su istaknuti javni radnici koji se godinama bore za očuvanje moralne celovitosti i teritorijalnog integriteta Republike Srbije. Pomenuti profesori su to decenijama radili kroz javne nastupe i ne baš uspešne pokušaje da se tzv. patriotskim političkim strankama pomogne savetima i zdravim razumom. I ako ovaj pokret još uvek nije u pismenoj formi izneo svoj program i ciljeve, ovi su poznati našoj javnosti i ukratko su izneti i u nedavnim javnim obraćanjima profesora Lompara. Najvažnija poruka ovog pozitivnog događaja je da dobronamerni intelektualci moraju prestati da nude savete i da ponavljaju da oni nisu političari. Takvi ljudi se moraju uključiti u politiku.
Drugi događaj od velike važnosti je objavljivanje „Načela suverenističke politike” velike grupe srpskih intelektualaca. Jedan deo tih javnih radnika okupljen je oko Pokreta za očuvanje Kosova i Metohije. Među potpisnicima ima i nezavisnih intelektualaca, koji su svi prisutni u javnosti sa nedvosmislenim patriotskim stavovima. Dokument koji su ovi društveni pregaoci objavili definiše buduće principe političkog delovanja Republike Srbije koji će obezbediti njeno postojanje kao slobodne i nezavisne države.
Treći događaj od nesumnjivog značaja jeste objavljivanje programa za izlazak iz državne i društvene krize pokreta Moba. Ovaj pokret čine istaknuti profesori i privrednici sa posebnim interesovanjem i razumevanjem u oblasti ekonomije i finansija. Članovi Mobe ističu da oni nisu političari i da nude svoje usluge narodu i državi isključivo u kratkom prelaznom periodu, dok se obezbede uslovi za slobodne i poštene izbore za Ustavotvornu skupštinu. Ovaj pokret je osmislio praktične korake (plan i program) za izlazak iz političke, ekonomske i dužničke krize u koju zemlju i narod guraju on i oni.
Konačno, četvrti značajan događaj je pojava dokumenta profesora Višeslava Simića sa ustavnim rešenjima koja će obezbediti da Srbija, u budućnosti, ne uđe u krizu sličnu današnjoj. Profesor Simić je svoje preporuke za političko angažovanje i pomenuta ustavna rešenja iznosio u više navrata i ranije. Najnoviji tekst te preporuke sažima na jednom mestu u formi koja odgovara trenutku u kome se država i društvo nalaze.
Između ova četiri događaja i pisanih dokumenata postoji mnogo prirodnih preklapanja.
Nažalost, u dnevnoj štampi i na socijalnim mrežama pojavilo se jako mnogo negativnih komentara. Većinu tih komentara pišu režimski botovi kojima diriguje Institut za bezbednost na Banjici. Ti komentari počinju sa sugestijama da su pomenuti dokumenti plagijati jedan drugog i završavaju sa budalastim tvrdnjama da su njihovi autori agenti CIA ili, još gore, agenti sadašnjeg režima.
Svi objavljeni dokumenti su pisani sa dobrom namerom i željom da se podrže studenti i pomogne srpskoj državi i narodu. Svi dokumenti jasno ističu potrebu za uspostavljanje državne suverenosti na celoj teritoriji Srbije i u njenom političkom i ekonomskom delovanju.
Tekst suverenističkih načela daje precizne principe koji će voditi spoljnu i unutrašnju politiku obnovljene Srbije. Plan i program pokreta Moba su posebno dragoceni pošto stavljaju naglasak na ekonomiju i finansije. Srbija ima slabašnu industriju, slabu poljoprivredu i nepostojeće finansijske institucije. Pokret Moba nudi praktične korake za oporavak svih tih aktivnosti. Program profesora Simića je izuzetno hrabar i formuliše praktična rešenja za buduće političko organizovanje države.
Svaki od ovih pisanih programa ima svoje nedostatke. Ima se utisak da su svi pisani u žurbi. To je razumljivo i jeste za pohvalu, a ne za osudu. Umesto da čekaju da neko drugi reši probleme u društvu, autori ovih dokumenata su studentima i Srbiji ponudili odlične smernice i rešenja.
Svaki od ovih dokumenata treba pročitati, proučiti i ukazati na bolje formulacije ili nedostatke. Predloge izmena svakog od ovih dokumenata treba uputiti autorima i javno objaviti u pisanim i elektronskim medijima.
Na primer, autor ovog teksta smatra da bi uključivanje u Prelaznu vladu sadašnjeg vršioca dužnosti Predsednika republike, njegovog ministra za dužničko ropstvo Siniše Malog i drugih sadašnjih ministara onemogućilo rad te buduće vlade. Vlada sa tim ljudima ne bi radila ništa drugo nego se bavila cmizdranjem i samohvalisanjem njega i njih. Tim ljudima je mesto u istražnom zatvoru, a ne u Vladi zemlje. Takođe, Moba predlaže Prelaznu vladu od 10 članova. U Srbiji postoji više od 10 ministarstava i sva ta ministarstva moraju nastaviti da rade. Jednostavno, potrebno je oformiti vladu sa minimalnim brojem ministara. Broj 10 je proizvoljan. Usput, insistiranje ljudi iz Mobe na tome da oni nisu politička partija već pokret pomalo je preterano. Da li će se nešto stvarno promeniti ako reč partija zamenimo rečju pokret?!
Predlozi profesora Simića ukazuju na njegovu duboku veru u ustavnost i zakonitost. Predsednik Srbije ponaša se prema Ustavu i zakonima ove zemlje kao prema krpama za brisanje blatnjavih cipela. Očekivati da će on i njegovi od jedanput početi da poštuju Ustav i zakone ili uzvišene principe kojima se obično rukovode pisci takvih pravnih akata jeste previše optimistično. Razume se da to ne umanjuje značaj političkih predloga koje daje profesor Simić. Nadamo se da će se profesor Simić priključiti jednom od tri već pomenuta pokreta ili će osnovati svoj pokret (ne partiju, Bože sačuvaj). Kao što su nam demonstrirali profesori Lompar i Mirović, samo davanje saveta drugima ne daje željene rezultate.
Načela suverenističke politike su nedorečena u sferi ekonomije i finansija. Mora se od nečega živeti. Država i društvo bez sopstvene ekonomije i finansijskih institucija teško da mogu biti suvereni ili slobodni. To je na primer manjkavost na koju se autorima Načela može dobronamerno ukazati. Ti nedostaci se mogu otkloniti i spajanjem teksta suverenističkih načela, deklaracije pokreta Moba i teksta profesora Simića.
Nadamo se da će istaknuti studentski aktivisti i svi akteri četiri opisana događaja pronaći mudrosti i hrabrosti da se sastanu i od ova tri (uskoro četiri) dokumenta stvore jedan usaglašeni dokument koji će biti osnova za praktičan program dolazeće Prelazne vlade Srbije.
Vremena za nadmudrivanje i sticanje boljih političkih pozicija više nema. Svaki dan koji on i oni ostanu na čelu Srbije nosi strašnu opasnost. On i oni svaki dan mogu uvećati dug Srbije za nekoliko milijardi evra ili mogu pokloniti neko prirodno ili državno bogatstvo Srbije strancima. Šteta koju su ti ljudi spremni da učine Srbiji veća je bilo čega što normalni ljudi mogu da zamisle. Vreme ističe. Prelazna Vlada za spas i oporavak Srbije mora se formirati već sutra. Da bi ta vlada mogla uspešno da radi potrebno je usaglasiti principe i ciljeve njenog rada koji su većim delom ponuđeni u pomenutim dokumentima.
Autor: Zoran. B. Đorđević, doktor nauka i predavač računarskih tehnika
Glas javnosti/stanjestvari.com
Stavovi izraženi u Kategoriji "Lični stav" nisu nužno stavovi redakcije Glasa javnosti