Kao da je nacrtan na moru, tek dva kilometra od grada Hvara nalazi se Pokonji Dol, ostrvce na kojem ponosno stoji svetionik iz 1872. godine.
Sa svojih nekoliko stotina metara obale (470) i tek 150 metara širine, ovo ostrvo kao kakav ukras plavetnila i jedan od omiljenih motiva umetnika koji se nađu u Hvaru. Zbog svoga gotovo nestvarnog izgleda Pokonji Dol redovno izaziva znatiželju kod domaćih i stranih gostiju.
Krenete li iz grada šetnjom uz more prema Franjevačkom samostanu i Križnom ratu, simpatično ostrvce možete pratiti pogledom, sesti na jednu od klupa na putu prema istoimenoj plaži i posegnuti za njim rukom jer se čini tako blizu.
Pokonji Dol mnogim je nautičarima početak rute na putu prema Korčuli, Lastovu i Mljetu, ali i svetlo sigurne zavetrine na povratku. Kad se tek izgradio, svetionik je bio tek lučko svetlo vidljivo s udaljenosti od tek koje nautičke milje. Svetlo je s vremenom automatizovano, a za svetioničarima koji su tamo živeli s porodicama nema više potrebe.
Pokonji Dol čini grupu Paklenih ili Paklinskih otoka. Iako ime može navući na pogrešan trag, pa neko pomisli da naziv duguju paklenoj vrućini, odgovor je u borovoj smoli – paklini.
Ta se smola koristila kao zaštitni premaz za drvene brodove i čamce. Pokonji Dol upravo je najistočnija tačka te grupe ostrva, dok je na zapadu Veli Vodnjak, severno stoji rt Močiguzica na Svetom Klementu, a najjužnija se tačka nalazi na ostrvu Stambedar.
Glas javnosti/ N01S