Izraelski istoričar Gideon Grajf je istakao da genocid predstavlja nameru da se uništi najveći deo neke fizičke grupe ljudi, što, kako kaže, nije bio slučaj oko Srebrenice.
On je, govoreći na temu "Zašto je Srebrenica bila i nije bila genocid?", naveo da je pre šest godina jedna nezavisna komisija koja je istraživala događaje oko Srebrenice ocenila da tamošnji zločin ne može da se definiše kao genocid.
Grajf je pročitao više tumačenja pojmova "genocid" i izveo zaključak da se nijedan element iz tih tumečanja ne može odnositi na Srebrenicu.
On je naveo da je u Srebrenici poginulo manje od 0,4 odsto ukupog bošnjačkog stanovništva u Bosni i Hercegovini.
"To jasno govori protiv bilo kog oblika genocida, koji bi zahtevao znatno više ukupnih žrtava i znatno veći broj ubijenih civila", rekao je Grajf.
Govoreći o suđenju u Hagu, istakao je da je jasno da definicija "znatnog dela grupe" koje je dalo žalbeno veće u predmetu "Krstić" ne ukazuje na to da se u Srebrenici dogodio stvarni genocid.
On ja zaključio da komisija koja je proučavala zločin u Srebrenici, a čiji je bio član, preporučuje da se počne otvoreni dijalog između svih strana o tom događaju.
Istoričar i pukovnik u penziji Miloje Pršić podsetio da je donošenje rezolucije GS UN o Srebrenici inicirala Nemačka i dodao da je njemu bilo neverovatno da je država odgovorna za dva svetska rata optužila Srbe da su počinili genocid.
Govoreći na temu "Traganje za pravdom ili politizacija", kazao je da su autori rezolucije samo pročitali definiciju pojma genocid, takvu rezoluciju nikad ne bi mogli doneti.
Arhivski savetnik Jovan Pejin je ocenio da sama Srebrenica nije bila poprište genocida, a nije bila, kaže, ni poprište ni nekog velikog boja, a kao razlog da se Srebrenica obeleži kao navodni genocid bilo je taj da se Srbi optuže kao zločinci.
Govoreći na temu "(Ne) moralnost optužbi za genocid", istakao je da je ona ostala više kao propaganda zločina, nego što se tamo dogodio sam zločin.
"Zlonamerna je teza da je izvršen genocid, da bi se što više osporili Srbi sa svojom pričom o genocidu", rekao je Pejin, podsećajući na stradanje Srba u NDH.
Doktor prava Nisan Šarifi naveo je da po konvenciji o genocidu populacija koja pretrpi zločin mora u većoj meri da bude ubijena, do mere da se dovede u pitanje njen opstanak, da bi se taj zločin mogao proglasiti sa genocidom.
On je na temu "Da li je bio genocid u Srebrenici?" rekao da u slučaju Srebrenica nije bilo namere da se uništi ceo bošnjački narod na teritoriji cele Bosne i Hercegovine.
"Procenat muslimana u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine se povećao za vreme rata i manje od četiri odsto muslimanskog stanovništva u Bosni je ubijeno", rekao je Šarifi i dodao da je nelogično smatrati da se ubistvo tako malog procenta ukupnog stanovništa može smatrati genocidom.
Ocenio je da je u predmetu "Krstić" Haški tribunal želeo da osudi okrivljenog po svaku cenu za taj zločin, nevodeći računa o pravnim merilima.
Takođe, podsetio je da su snage Nasera Orića ubijale srpske civile u okolini Srebrenice i kao primer naveo upad muslimanskih snaga u Kravicu na Božić 1993. godine.
Šarifi je naveo i da je najveći broj ubijenih Bošnjaka u Srebrenici bio deo muslimanskih regularnih vojnih formacija.
Narodni poslanik Aleksandar Pavić je ocenio da je "Srebrenica korišćenja kao geopolitički malj duboke države" i kao povod kako bi se opravdale zapadne intervencije širom sveta.
On je pročitao izjave nekoliko zapadnih zvaničnika, mislilaca, kao i navode u medijima, u kojima se navodi da se intervencije po svetu čine "kako bi se sprečila nova Srebrenica".
"Srebrenica je bila temelj zapadnog intervencionizma u unipolarom svetu", rekao je Pavić.
Konferenicju je organizovao Evroazijski bezbednosni forum sa ciljem, kako su naveli, da se iz različitih uglova - istorijskih, pravnih, vojnih, međunarodnih - rasvetle činjenice o tome šta se dogodilo u Srebrenici.
Glas javnosti/T01S