Petar Filipović, tridesetjednogodišnji Obrenovčanin koji se pojavljivao kao neformalno obezbeđenje na skupovima vlasti, ušao je u žižu javnosti nakon što je 25. decembra 2024. policija u njegovom BMW-u pronašla 34 paketića heroina (ukupno 19,08 grama) pomešana sa kofeinom i paracetamolom. Iako pakovanja i količina uobičajeno upućuju na distribuciju, dalji tok istrage i postupka probudio je sumnju u selektivan pristup pravosuđa prema osobama bliskim režimu.
Dva i po meseca kasnije, 12. marta 2025, Filipović se pojavio u prostorijama Višeg tužilaštva u Beogradu koje vodi javnosti poznati Nenad Stefanović. Predmet je vodila tužiteljka Aleksandra Mrdović — čije je brzo napredovanje u državnim strukturama takođe izazivalo pažnju javnosti. Umesto da zatraži pritvor, tužiteljka je 27. marta 2025. podigla optužni predlog u kome je pronalaženje 34 paketića pripisala ličnoj upotrebi i predložila samo uslovnu kaznu od godinu dana (uz dve godine roka provere) i obavezno lečenje od narkomanije, pozivajući se na veštačenje dr Svetislava Miškovića od 20. marta 2025.
Pravosudni stručnjaci upozoravaju da je praksa drugačija: sudija u penziji Radmila Dragičević Dičić podseća da je minimalna kazna za distribuciju heroina tri godine zatvora i da sudska praksa obično tumači više kesica kao znak prodaje, bez obzira na ukupnu količinu. Bivša tužiteljka Jasmina Paunović napominje da pakovanje u više malih kesica i skrivanje u vozilu obično nalaže detaljan pretres stana i veštačenje mobilnog telefona — mere koje bi rasvetlile da li je reč o prodaji. U slučaju Filipovića, međutim, pritvor nije određen, a javnost nema potvrdu da su izvršene takve provere. Paunović procenjuje da sve to „liči na prećutni dogovor“.
Proceduralno, optužni predlog je podnet Višem sudu u Beogradu, koji se 31. marta oglasio nenadležnim i predmet je 6. juna uputio Osnovnom sudu u Obrenovcu. Taj sud je potvrdio prijem predmeta 11. juna i zakazao suđenje u skraćenom postupku — prvo za 4. septembar, kada se okrivljeni nije pojavio (odbrana je navela sprečenost), a zatim za 7. oktobar 2025, kada suđenje nije održano zbog sprečenosti sudije. Tok procesa, prebacivanja i odlaganja dodatno su pojačali osećaj da postupak nije vođen istim aršinima kao prema drugim optuženicima.
Ipak, uprkos optužbi i nalogu za obavezno lečenje, Filipović je viđen u blizini predsednika države na javnim proslavama. Fotografije sa proslave tabloida Informer 22. jula kod Požege prikazuju ga u prvom redu, neposredno ispred Aleksandra Vučića, kao deo neformalnog obezbeđenja — dok su događaj spolja obezbeđivali kordoni policije. Lokalni izveštaji napominju da je događaj organizovan povodom otvaranja dela autoputa za koji tada nije bila izdata upotrebna dozvola i da su meštani prethodno protestovali ostavljanjem stajskog đubriva na prvobitnom mestu okupljanja. Prema podacima koje je Filipović dao tužilaštvu, on je imao honorarni posao kao obezbeđenje u firmi „Protent“ sa platom od 180.000 dinara.
Kontekst postupanja tužilaštva dodatno objašnjava i biografija tužiteljke Aleksandre Mrdović: nakon rada kao savetnica u Direkciji za imovinu 2022. godine, stupila je u Prvo osnovno tužilaštvo u Beogradu, a Visoki savet tužilaštva je 30. januara 2024. odlučio da je imenuje u Više tužilaštvo u Beogradu. U tom svojstvu dodeljivani su joj zadaci od „posebne važnosti“, uključujući dežurstvo tokom Vidovdanskog protesta 28. juna 2025. U optici kritičara, dok je prema uhapšenim studentima nakon protesta primenjivana oštra politika — sa masovnim zadržavanjima i pritvorima — prema pojedincima bliskim vlastima primenjivana je drugačija logika. U vezi sa Vidovdanskim događajima, Više tužilaštvo je zvanično saopštilo da je 29 osoba zadržano do 48 sati; medijski izveštaji i snimci dokumentovali su policijsko nasilje nad pojedinim studentima, među kojima je Luka Mihajlović završio u bolnici nakon prebijanja.
Sve u svemu — slučaj Petra Filipovića u javnosti je protumačen kao primer selektivne pravde: dok su mladi demonstranti snosili drakonske posledice po redovnoj proceduri, osoba koja je uhvaćena sa paketićima heroina zadržala je slobodu i status koji joj je omogućio prisustvo pored najviših državnih zvaničnika. Stručnjaci i bivši tužioci pozivaju na transparentnu istragu i objavljivanje svih proceduralnih koraka kako bi se razrešile dileme o mogućim uticajima i privilegijama u pravosudnom postupku.
Glas javnosti/Radar.rs