U suštini, samo je pitanje momenta kada ćemo košarkašku reprezentaciju Srbije gledati sa Jovićem na čelu, to deluje kao nešto neizbežno. Mlad je, a već je lider. Njegov momenat da vodi Orlove će doći pre ili kasnije, u to nema dileme.
Verovatno kada Bogdan i Jokić više ne budu u sastavu. Bogdan je trenutno u 34. godini, Jokić u 31. Za nekoliko godina, Jović će biti prvi kandidat za poziciju kapitena jer je to kvalitetom i stažom već zaslužio.
Utiskom je bio odmah iza Jokića glavni igrač i prva napadačka opcija i tokom pripremnih duela (u kojima je igrao Bogdanović), kao i na samom šampionatu.
Imao je neke lošije momente kao što je bio meč protiv Letonije kada je ubacio jedan poen (virus?), mašio neke zicere, ali ako smo gledali ko je preuzimao odgovornost, igrao kvalitetno, ulazio u reket i davao trojke i poene kada je bilo najvažnije i najteže, onda je to upravo Jović.
Pokazao je da nije slučajno u NBA ligi, da je strahovito napredovao u franšizi Majamija, te da je i fizički napravio veliki korak unapred, kao i šuterski.
To je još jedan pokazatelj koliko se Nikoli Joviću veruje u nacionalnom timu. Iako je, ponavljamo to kao važnu stavku - najmlađi! Mlađi i od Tristana Vukčevića.
Liderstvom na terenu Jović je pokazao da je već sada jedan od predvodnika. Iako ima samo 22 godine, već je stigao da bude vicešampion sveta u Manili te da osvoji bronzu na Olimpijskim igrama. Dakle, zadenuo je za pojas dva velika dostignuća. A, tek ga, i-haj čeka mogućnosti i šansi za nova ostvarenja.
Sa 18 godina debitovao je za prvi tim u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo, a zatim igrao na tom Mundobasketu, potom i na OI kao i na Evropskom prvenstvu.
Već poseduje zavidan staž i reprezentativnu kilometražu.
Onog momenta kada dođe do smene generacija i u istu dođu, moguće, igrači kao što su Nikola Topić, Nikola Đurišić i Bogoljub Marković, jasno je ko će biti vođa čopora i novog talasa srpske košarke.