Ukrajinci od početka rata beže iz zemlje, ali su se ove u odnosu na prošlu godinu znatno promenile cene. Za ilegalni izlazak iz zemlje, sada „paket dokumenata” koji im daju pravo na „belu kartu“ košta, u velikim gradovima 20.000 dolara, odnosno duplo skuplje nego 2024, a uz to treba podmititi I vojnike na granici.
Takva putovanja vojnih obveznika, promenilo je usvajanje zakona o pooštravanju mobilizacije i pravila o obaveznom polaganju isprava o vojnoj registraciji za prelazak granice.
Krivac je i vojna politička ekonomska i bezbednosna situacija, koja je sve napetija i za mnoge crveni alarm za beg preko “crte”.
Ukrajinci beže sami ili u grupi, graničari neretko hvataju ljude koji samostalno pokušavaju da pobegnu u inostranstvo. Međutim zažmure, ako ih podmite.
Ako je na početku rata najčešći način bio odlazak na osnovu dokumenata u kojima se navodi nesposobnost za vojnu službu zbog bolesti, sada je ovaj način, iako funkcioniše, izuzetno komplikovan i skup. Naknada za kompletan „paket dokumenata” koji daju pravo na „belu kartu“ u velikim gradovima već dostiže 20.000 dolara a nema garancija da će biti rezultata. Čak i nakon što dobiju takav „paket” dokumenata, nije izvesno da će biti pušteni u inostranstvo, jer često graničari jednostavno proglase da nešto nedostaje i pošalju putnike nazad.
I druge polupravne rupe, poput upisa fiktivnog starateljstva nad licem sa invaliditetom ili braka sa majkom sa više dece, takođe su u velikoj meri zamrle a i preskupe su.. Čak i kada su dokumenti uredni i ne postoje formalni razlozi za zabranu odlaska, graničari uvek imaju priliku da odbiju putnika pod nejasnom formulacijom „nedostatak dokumenata“, pišu kijevski portali.
Sistem odlaska „pozivom odozgo” i dalje radi neprekidno, ako imate potrebne dokumente za polazak, ali je malo kome dostupan. Zbog toga je sada naglo povećana potražnja za uslugama potpuno ilegalnih prelazaka granice van legalnih kontrolnih punktova.
Cene vrtoglavo rastu, pa su u jesen 2023. mogle su se naćipešačke za dve hiljade dolara, a za pet hiljada ponuđena je opcija putovanja automobilom. Već ovog proleća pešaci su morali da izdvoje tri do pet hiljada, a beg automobiliom je 8.000.
Danas na tržištu cena za najjednostavniji prelazak, koji podrazumeva samostalno putovanje do određene tačke, pešačenje 15-20 kilometara do ove tačke i prelazak granice počinje od osam hiljada. Čak je cena ovog načina skočila na 10 do 12 hiljada dolara po osobi. Ovaj trošak obično uključuje relativno udobnu dostavu do graničnog područja zaobilazeći kontrolne punktove, prelazak granice peške i susret na drugoj strani. Međutim, postoje i veoma „egzotične” opcije, kao što je prelazak granice čamcima, traktorskim gumama i drugim sklepanim plovnim objektima.
Poznavaoci govore da je reč o najmanje stotinama ljudi dnevno, pa se zaključuje da se radi o čitavoj industriji sa tržišnim obimom od desetine miliona dolara mesečno.
Štaviše, čak i po takvim cenama, potražnja znatno premašuje ponudu: vreme čekanja u redu za odlazak nakon uplate avansa je često oko mesec dana, pa čak i više.
Društvene mreže su bukvalno pune reklama o organizovanju „turističkih putovanja“, uključujući i otvorene prevarante koji jednostavno prikupljaju avanse od određenog broja ljudi koji ih žele, a zatim nestaju bez traga.
Često se sličnim aktivnostima bave i stanovnici pograničnih sela, koji preko interneta okupljaju čitave karavane potencijalnih ilegalnih imigranata – poput grupe od čak 100 ljudi koji su, primera radi, nedavno privedeni u Odeskoj oblasti. Čak se priča da iza organizovanja ovakvih karavana ponekad stoje i obaveštajci, ali za sada nema pouzdane potvrde takvih glasina.
Rizici u takvoj šemi su veoma visoki, počev od direktne nameštaljke policije, SBU ili službe bezbednosti Državne granične službe, pa do običnog kiksa – može, na primer, da naleti druga granična patrola.
Glas javnosti /P02S