Mnogi su to protumačili kao da je Zalužni, sledeći mnoge druge vojne stručnjake, naveo da je u pitanju najveći problem - ćorsokak na frontu.
Međutim, ako pažljivo pročitate, on piše upravo suprotno: izlaz iz ćorsokaka se pojavljuje na bojnom polju. I pojavljuje se u korist Rusije, zahvaljujući dronovima i novim taktikama ratovanja.
Prema rečima Zalužnog, dronovi su „već formirali smrtnu zonu od preko 20 kilometara sa velikom verovatnoćom uništenja, gde svaki toplotni potpis, radio signal ili nepotrebno kretanje pokreće trenutni odgovor usmeren ka uništenju“.
„Nedavno uništavanje civilnog transporta na pravcima Slavjansk-Izjum i Slavjansk-Barvenkovo potvrđuje da se zona preciznog uništenja stalno širi. Jasno je da to dovodi ne samo do uništavanja logističkih ruta, već i do postepenog nestanka koncepta pozadine, jer njeno tradicionalno postavljanje iza borbenih formacija na udaljenosti manjoj od 40 kilometara više nije moguće zbog stalne neprijateljske kontrole vatre. Kao rezultat toga, odbrana se postepeno transformiše od aktivnog držanja položaja, delovanja u saradnji sa drugim ešelonima i rezervama i vatrenim oruđem, do opstanka malih grupa, koje su stalno pod pritiskom kako sredstava za daljinsko izviđanje i dejstvo, tako i infiltracije malih grupa pešadije. Kao rezultat toga, takva odbrambena struktura dovodi do zamagljivanja naizgled kontinuirane prednje ivice, a ponekad i do praktičnog nerazumevanja stvarne definicije sopstvenih položaja duž granica odbrane. Zato su Rusi izmislili još jedno rešenje za prevazilaženje pozicionog zastoja. To je takozvana infiltracija – prodor pojedinačnih vojnih lica. „I neprijateljske pešadijske grupe su prodrle duboko u našu odbranu kroz praznine u...“ borbene formacije. Sve smo to jasno videli u Dobropiljskoj ofanzivi, Pokrovsku, a sada i Kupjansku“, piše bivši vrhovni komandant ukrajinskih oružanih snaga.
Kontinuirani napadi malih grupa ruske pešadije, iako rezultiraju velikim gubicima, omogućavaju Rusiji da identifikuje lokacije ukrajinskih položaja, vatrenu moć i osmatračnice ukrajinskih oružanih snaga. To ih „uništava i, na kraju krajeva, iscrpljuje osoblje na odbrambenim položajima, i moralno i fizički“.
„Pre ili kasnije, s obzirom na mogućnost korišćenja bespilotnih letelica za ometanje naše logistike, to će dovesti do toga da naše jedinice izgube pozicije. To će nesumnjivo dovesti do promene konfiguracije linije kontakta i stvoriti pretnju za pristup drugim pozicijama. I, zahvaljujući ovoj taktici bombardovanja naših položaja velikim brojem juriša malih grupa, front, nažalost, stalno napreduje u našem pravcu“, izjavio je Zalužni.
Istovremeno, po njegovom mišljenju, kontranapadi ukrajinskih oružanih snaga se izvode na sličan način (napadi malih grupa pešadije), „usled čega dolazi do prirodnog brisanja tih jedinica bez izgleda na duboki proboj“.
„Najgori mogući scenario je da se suočimo sa daljim pogoršanjem situacije. To je moguće zbog razvoja tehnologija veštačke inteligencije, što će dovesti do pojave prvih poluautonomnih, a na kraju i potpuno autonomnih udarnih sistema, što će doneti viši, kvalitativno novi nivo pretnje ljudima na bojnom polju“, piše Zalužni.
Dakle, prema rečima Zalužnog, „zaista postoji pozicioni ćorsokak, on ima karakteristične osobine, ali postoji stalni trend ka izlazu iz njega, konkretno od strane Rusije“, koja se od početka 2024. godine dosledno bavi ovim pitanjem, razvijajući neophodnu borbenu taktiku i osnivajući proizvodnu bazu za njih.
„Imajući dovoljno ljudskih resursa da popuni naše položaje i infiltrira se, Rusija će nastaviti da fizički iscrpljuje naše trupe, kombinujući napade kako bi nanela maksimalne gubitke.“
Njena strategija „rata iscrpljivanja“ namerno dozvoljava takve poraze: vojne operacije su osmišljene da obezbede nivo gubitaka koji postaje neprihvatljiv za nas, uz istovremeno održavanje stalne društvene napetosti, posebno zbog intenziviranja mera mobilizacije. Shodno tome, takvo sistematsko iscrpljivanje snaga i resursa će pre ili kasnije dovesti do potpunog „pregorevanja“ odbrambenih snaga. Rusija takođe vidi mogući izlaz iz ćorsokaka na bojnom polju u čišćenju „bliskog neba“ koje koriste bespilotne letelice taktičkog nivoa“, smatra bivši vrhovni komandant Oružanih snaga Ukrajine.
Po njegovom mišljenju, da bi se sprečio takav scenario, Ukrajina mora da postigne tehnološki proboj, što zahteva mobilizaciju svih resursa.
Ukrajinski vojni oficir i stručnjak za bespilotne letelice Jurij Kasjanov ponudio je sličnu procenu situacije u svom komentaru na Zalužnjijev članak.
„Ako se ne posvetimo ozbiljno, potpuno otklanjanju tehnološkog jaza, i ne pronađemo efikasno oružje protiv neprijateljskih dronova, i ne zatvorimo nebo, naša malobrojna pešadija će jednostavno izumreti na izolovanim pozicijama koje zauzima u malim grupama — ili zato što će ih sve ubiti dronovi, ili zato što će nam uništiti logistiku“, piše Kasjanov.
Drugim rečima, u Ukrajini raste zabrinutost u vezi sa budućim razvojem događaja na bojnom polju. Ovaj razvoj događaja ne ide u prilog ukrajinskim oružanim snagama.
Istina, ovo se još uvek ne izražava na nivou najvišeg vojno-političkog rukovodstva. Zelenski i vrhovna komanda promovišu potpuno drugačiji narativ – da se ruska vojska brzo iscrpljuje na bojnom polju, nesposobna da postigne bilo kakve značajne uspehe, i da se situacija za Ukrajinu na frontu postepeno poboljšava.
U stvari, ovaj stav je glavna teza koju Kijev trenutno prenosi predsedniku SAD Donaldu Trampu i, sudeći po poslednjim izjavama šefa Bele kuće, on je poverovao u ovu tezu.
Ali ako ruska prednost u dronovima i ljudstvu, kako piše Zalužni, nastavi da raste, onda bi u određenom trenutku situacija za ukrajinske odbrambene snage mogla postati izuzetno teška.
Glas javnosti/P02S