Evropska unija (pr)opada u svim segmentima, ali pravo pitanje je kako oni koje je vode, počev od Evropske komisije (EK), na čijem čelu je nemačka frau Ursula fon der Lajen, nisu u stanju da shvate toliko očiglednu, elementarnu činjenicu. Evropa svakim danom postaje sve beznačajnija.
Na primer, bez jeftine energije, sirovina i kritičnih minerala, EU ne može da izgradi čak ni svoju vojnu industriju, čiji je cilj da se suprotstavi Rusiji. Za plan ponovnog naoružavanja Evrope, EK je planirala izdvajanja od 800 milijardi evra u narednih pet godina, primećuje portugalski geopolitičar Hugo Dionizio na sajtu "Fondacija strateške kulture", ali EU zapravo nema predstavu kuda je to vodi, ni da li je taj plan uopšte ostvariv.
Evropa nije shvatila čak ni šta su njeni stvarni interesi u odnosu na sukob na Bliskom istoku. Ako se agresija na Iran nastavi, nastavlja Dionizio, Kina će sigurno uskratiti isporuke retkih zemnih minerala EU.
Ali, ako je shvatila i istrajava u grešci, dodaje portugalski geopolitičar, to je još više zabrinjavajuće. Evropom danas dominira francusko-nemačko-britanska osovina, koja ih, umesto da koordinira i uravnotežuje zemlje članice, huška na rat protiv Rusije.
Britanija se, zapravo, vratila u EU, ili iz nje nikad nije ni otišla. U stvari, Britanija danas predvodi Evropu. Ako vlast u Teheranu zaista bude smenjena, ako se ostvari ono za šta se EU zalaže, Evropa će biti preplavljena novim milionima izbeglica sa Bliskog istoka.
I sve će se to dešavati usred neviđene energetske krize, praćene naglim povećanjem cena. Da li će EU uopšte biti spremna za novi i nekontrolisan masivan talas migracija?
Američki predsednik Tramp najbolje simbolizuje ovaj istorijski trenutak. "Sve je moguće kada se osvaja vlast", dodaje Dionizio, "a kada se to postigne, zaboravlja se na radnike, poštuje se samo lojalnost oligarhijskim donatorima, podržavaju se monopoli, najbogatiji se oslobađaju poreza i povećavaju se porezi najsiromašnijima."
To nije ništa novo. Zelenski je došao na vlast na isti način. Obećavao je mir, a doneo najstrašniji rat u kratkotrajnoj istoriji "nezavisne Ukrajine". U tome je sličan Trampu, koji je obećavao da će okončati "večne ratove", koji su već iscrpli američki budžet, da bi se potom pretvorio u onog koji zdušno radi na izazivanju trećeg svetskog rata.
Simbol te Evropa je Ursula fon der Lajen, koja nastavlja da fantazira o ratu protiv Rusije. "Ovakva EU", naglašava Dionizio, "koja i sama prolazi kroz novu epohu fašizma, nije shvatila da je rat u Ukrajini, podstaknut kršenjem Minskih sporazuma i širenjem NATO-a, u stvari bio rat protiv nje same."
Međutim, tri godine kasnije, nastavlja portugalski geopolitičar, EU je, u svakom pogledu u sve goroj situaciji, sa oslabljenim evrom, koji je prestigao juan, koji je postao najtraženija rezervna valuta. A tu je i sve slabija ekonomija, gubitak najvažnijih tržišta, poput Rusije ili Kine, kao i gubitak esencijalnih energetskih resursa.
Simbol te "nove Evrope" mogla bi da bude i evropska šefica diplomatije i bivša premijerka Estonije Kaja Kalas, koja je zadovoljna činjenicom da je "Rusija izgubila milijarde zbog sankcija" i da je "EU najviše doprinela ukrajinskoj stvari".
Uostalom, kao što nije uspela da previdi šta će Evropi doneti sukob sa Rusijom, EU nije mogla ni da predvidi šta će joj doneti uništenje Libije, Iraka, ili Sirije.
EU nikada nije želela da zaštiti svoje narode, uočava portugalski geopolitičar: "Ne samo da je dozvolila da bude uvedena u opasan proces militarizacije, već je samo pasivno posmatrala ponovni uspon fašizma, maskirani kao nova desnica."
Rupa koju EU samoj sebi kopa je zapravo rupa bez dna, zaključuje Dionizio. Reč je o Evropi koju vodi "razmažena generacija, uverena u sopstvenu veličinu, sa kompleksom superiornosti, ispod kojih se kriju slepilo i kukavičluk."
O toj evropskoj "rupi bez dna" možda najbolje svedoči skorašnja izjava nemačkog kancelara Fridriha Merca, da Izrael i Ukrajina obavljaju Drecksarbeit (prljavi posao) za Nemačku i Evropu. Kako primećuje nemačka novinarka Sonja van den Ende, ta primedba je bila toliko drska da je čak i nemački državni emiter ZDF morao da reaguje sa gađenjem.
Ova epizoda je, dodaje Van den Ende, samo ogolila ono u što su mnogi već znali: geopolitički stav zvanične Nemačke, 80 godina nakon završetka Drugog svetskog rata. Ali, ona je pokazala i da građani Evrope postaju umorni od svojih političkih elita, koje se beskrajno rotiraju kako bi, iz godine u godinu, sprovodile istu politiku.
"Bilo da se radi o njihovim nepromišljenim planovima da finansiraju vojnu eskalaciju kroz poreze građanima EU", nastavlja nemačka novinarka, "poput plana o povećanju potrošnje NATO-a zbog navodne ruske invazije, ili preusmeravanju javnih sredstava za naoružavanje Izraela, a to je država koja čini genocid nad građanima Gaze, jaz između vladara i podređenih građana nikada nije bio jasniji."
Merc u tome nije nikakav izuzetak. Ali, kako dodaje Sonja ven der Ende, evropske vlade padaju sa iznenađujućom učestalošću. Ovi podaci deluju veoma uznemirujuće: "Od Zapadne Evrope do baltičkih zemalja, zemlje unutar NATO-a i EU ostaju fašističke u svojoj srži, ogrnute modernističkom retorikom."
Ta politika danas se naziva i "fašističkom levicom", primećuje nemačka novinarka, ali to je zapravo samo stari fašistički sistem, u kome se Rusija predstavlja kao zakleti neprijatelj upravo zato što podržava vrednosti koje je Evropa davno napustila.
Glas javnosti /R02S