PLANIRANI PROGON HRIŠĆANA? Masovno paljenje crkava u Kanadi

Svetski, ali i domaći mediji, uporno tvrde da izveštavaju o najznačajnijim i najaktuelnijim temama. Ipak, jedna tema ostaje gotovo potpuno zanemarena — progon hrišćana.

Dok globalna javnost svakodnevno prati sukob Izraela i Palestine, rat u Ukrajini, politička previranja u Evropi, Aziji i Africi, ili pak kulturološke ratove u Sjedinjenim Državama, stradanje hrišćana prolazi ispod medijskog radara. O njihovom progonu — koji je u pojedinim zemljama poprimio razmere humanitarne katastrofe — gotovo da se ne govori.

Iz nedelje u nedelju izveštavamo o brojnim primerima koji ostaju bez pažnje javnosti: o stravičnom progonu hrišćana u Siriji, gdje je drevna hrišćanska zajednica gotovo potpuno zbrisana; o genocidu nad hrišćanima u Nigeriji koji se odvija pred očima sveta; o nezaštićenosti hrišćana čak i u zemljama sa hrišćanskom većinom, poput Velike Britanije; i o stradanju koptskih hrišćana u Libiji, koje je i dalje sveže u kolektivnom sjećanju.

Canada is now at 113 Churches burned to the ground or vandalized. This is Notre Dame des Sept Allégresses church in Quebec, Canada today. pic.twitter.com/zFyehEueIJ

— Ryan Gerritsen???????????????? (@ryangerritsen) October 4, 2024

 Čak i da je, nekim čudnim slučajem, sve ovo bilo isuviše “daleko” od medija, nedovoljno interesantno ili isuviše sporadično da bi bila zanimljiva tema za novinarsko bavljenje njome, sada je situacija izvjesno promijenjena. Danas sa sigurnošću možemo reći da je riječ o višegodišnjem i sistemskom progonu o kom se ne govori. Kao jedan od dokaza veličine problema sa kojim se na svjetskom nivou suočavamo biće i činjenica da ćemo više puta nedeljno na portalu objavljivati priče o stradanju hrišćanskih vjernika, što će upravo ukazivati na neiscrpnost izvora, događaja, kao i na alarmantnost brojki.

Kanada – talas nasilja nad hrišćanima

Samo u poslednje četiri godine, najmanje 85 katoličkih crkava u Kanadi spaljeno je ili vandalizovano, što predstavlja jedan od najvećih talasa antireligijskog nasilja u savremenoj zapadnoj istoriji.

Izvještaj CBC News iz 2024. godine identifikovao je 33 crkve koje su gorjele do temelja od maja 2021. godine.

Pogođene su bile i protestantske i pravoslavne crkve. Jedan od najpoznatijih incidenata dogodio se u mjestu Belis (Bellis) u kanadskoj provinciji Alberta, gdje je Ukrajinska pravoslavna crkva svih svetih (engl. All Saints Ukrainian Orthodox Parish) potpuno uništena u požaru. Prema izvještaju policije i medija, vatra je podmetnuta, a slučaj se vodi kao krivično djelo podmetanja požara. Drugi zabilježen slučaj odnosi se na koptsku pravoslavnu crkvu Svetog Đorđa (St. George Coptic Orthodox Church) u Suriju, u Britanskoj Kolumbiji. I ovaj hram je potpuno izgoreo u požaru, koji je u prvim izvještajima takođe označen kao namjeran.

????Another CHURCH burned down in Canada!

The historic Our Lady of the Snows church built from logs by Priest Bern Will Brown in the 1960s in Colville Lake, N.W.T.

Thats over 115 churches that been burned down or vandalized in Canada.

JIHADIS are BURNING Churches pic.twitter.com/Z9lWoZkJc7

— Faraz Pervaiz (@FarazPervaiz3) September 18, 2025

Nekadašnji premijer Kanade Džastin Trudo jednom prilikom se osvrnuo na pomenute događaje, koji su, podrazumijeva se, duboko uznemirali hrišćansku zajednicu u Kanadi. Ono što je kazao, ipak, djelovalo je gotovo kao saučesništvo u zločinu, mnogo više nego istinska osuda.  

Naime, 2021. godine, u svom javnom obraćanju povodom početka ovih napada na hrišćane, a koji su se nastavili do dan danas, Trudo je kazao: “Razumijem bijes. Protiv Vlade, protiv Katoličke crkve. To je stvarno i potpuno razumljivo – uzmemo li u obzir sramnu prošlost (katoličke crkve) koje postajemo sve svjesniji.”

Zašto je Trudo rekao da je sve to razumljivo uzmemo li u obzir sramnu prošlost? Kanada je objavila da je navodno od 1870-ih do 1990-ih u Kanadi postojao sistem rezidencijalnih škola za domorodačku djecu. Po njihovim navodima, koji su tada došli do svih svjetskih medija, škole su bile finansirane od strane države, ali njima su upravljale crkvene institucije, najviše Katolička crkva, zatim anglikanske, ujedinjene i presviterijanske zajednice. Oni su tvrdili da su domorodačka (indijanska) djeca često bila odvajana od svojih roditelja, primoravana da govore engleski ili francuski, a neka su bila izložena zlostavljanju i zanemarivanju. Prema podacima Komisije za istinu i pomirenje (Truth and Reconciliation Commission — TRC), kroz ovaj sistem je prošlo više od 150.000 djece, a hiljade njih nikada se nije vratilo kući – ovo su okarakterisali kao kulturni genocid.

Ipak, nakon što se ta priča godinama vrtjela po svim medijima, pa je tako došla i do balkanskih naroda, ispostavlja se da možda i nije bilo tako. Tačnije, za tu priču ne postoje gotovo pa nikakvi dokazi. Mediji su godinama objaviljivali naslove u kojima se govorilo o „masovnoj grobnici“ i „pronađenim ostacima djece“. Kanadski premijer Džastin Trudo nazvao je to „sramotnim poglavljem u istoriji Kanade“ i pozvao na „nacionalno suočavanje sa istinom“. 

Međutim, do aprila 2025. godine, nijedna lokacija u Kanadi nije potvrdila pronađene ljudske ostatke koji bi nedvosmisleno ukazivali na masovne grobnice u blizini rezidencijalnih škola. Prema Vikipediji i CBC izvještajima, izvedena su najmanje tri arheološka iskopavanja, ali nijedno nije rezultiralo pronalaskom tijela.

Prema arheolozima, georadar može da otkrije „anomalije u zemljištu“, odnosno promjene u strukturi tla — ali to ne znači da se tu nalaze ljudski ostaci. Mnogi od tih signala mogu ukazivati na stare ukope životinja, pomjeranja terena, ruševine ili praznine u zemljištu. 

Posrnuće narativa o „neoznačenim grobnicama“

Autor Džonatan Kej u tekstu za Quillette opisuje kako je priča o navodnim „neoznačenim grobnicama“ domorodačke djece, koja je 2021. godine izazvala medijsku i političku histeriju u Kanadi, vremenom izgubila kredibilitet.
On ističe da su tvrdnje o „215 ubijene djece“ u Kamlupsu nastale na osnovu georadarskih snimaka (GPR) koji pokazuju poremećaje u zemljištu — ali ne mogu dokazati postojanje ljudskih ostataka. U više od tri godine nakon prvih naslova, nijedno tijelo niti ljudski ostatak nije pronađen, što pokazuje da je javnost dovedena u zabludu.

Posebnu kritiku Kej upućuje New York Times-u i njegovom novinaru Ijanu Ostinu, koji je, tvrdi on, pogrešno predstavio nalaze kao „masovnu grobnicu“ djece — iako je čak i starješina lokalne domorodačke zajednice, Rozan Kazimir, javno rekla da se ne radi o masovnoj grobnici, već o „mogućim neoznačenim pojedinačnim ukopima“.

Uprkos tome, Times nikada nije ispravio tekstove u kojima je govorio o „ostacima djece“ i „masovnim grobnicama“. Ironijom sudbine, isti novinar, Ostin, u članku iz 2024. godine priznaje da „tri godine kasnije nijedan ljudski ostatak nije iskopan i identifikovan“ — ali redakcija i dalje ne želi da ispravi stare netačnosti.

Kej zaključuje da je medijsko preuveličavanje i politička osjetljivost dovelo do socijalne panike, pa čak i do opravdavanja nasilja nad crkvama, dok se danas sve više pokazuje da su mnogi aspekti te priče bili pogrešno predstavljeni.

Glas javnosti / In4s

SKINI APLIKACIJU