Belgijske okupacione trupe kralja Lepopolda II vešaju sedmogodišnjeg crnog dečaka u Kongu.
Dečak je obešen jer njegov otac nije mogao da proizvede dovoljno pšenice u odnosu na kvotu koju su mu okupatori odredili.
Dete su pre ubistva velikodušno počastili čitanjem Biblije. Danas je u Belgiji sedište EU a naš pokondireni i evrofanatični polusvet doživljava svakog briselskog činovnika u odelu, kao čoveka od ugleda koji može i treba da nam soli pamet.
Uz pojednostavljenje ali pretežno tačno, može se slobodno reći da je Belgija samo još jedna od evropskih država koja se skoro isključivo obogatila pljačkom i genocidom u Africi i drugde i da u tom bogatstvu danas obilato uživaju i potomci ubica.
Za samo dvadesetak godina, 1880-1900. Belgijanci su ubili u Kongu, uz nezapamćenu brutalnost, više od 10 miliona ljudi i potpuno su opljačkali zemlju.
Naš čovek često monohromatski vidi i ceni samo napredak Zapada u oblasti nauke i kulture, ali ne i njegove etičke ponore.