Bilo da imate psa koji vas prati iz sobe u sobu ili onog koji dremka sam u drugoj prostoriji, vreme koje ljubimac može i treba da provede sam razlikuje se mnogo više nego što većina vlasnika misli.
Potreba za povlačenjem nije samo stvar karaktera, već je oblikovana biologijom, ranim iskustvima, pa čak i namenom zbog koje je određena rasa nekada uzgajana, objašnjava veterinarka Kristal Hit iz Los Anđelesa za Newsweek.
Iako samoća može biti stresna za pojedine pse, Hit naglašava da većina ljubimaca ima koristi od odmora u tišini, sve dok nisu potpuno sami.
"Mnogi psi ne vole da ostanu sami“, kaže ona. „Mogu da razviju ponašanja tipična za separacionu anksioznost, lajanje, zavijanje, kruženje po stanu ili destrukciju, čim ostanu bez ljudskog prisustva."
Sa druge strane, psi itekako cene siguran, miran kutak za odmor, posebno kada znaju da je vlasnik u blizini. Zbog toga savetuje da se u domu naprave zone mira, kao i da se obrati pažnja na nagle promene rutine, čest okidač problema sa separacionom anksioznošću, naročito nakon pandemije.
Najveći uticaj imaju iskustva iz ranog perioda i prirodni temperament psa.
Psi koji su temperamentom osetljiviji ili skloniji pesimizmu teže podnose odvajanje.
Nemir, cviljenje, uznemirenost i slinjenje najčešći su znakovi stresa.
Nepravilna ili nepredvidiva rutina dodatno otežava razdvajanje, dok postepene vežbe kratkog samostalnog boravka pomažu u jačanju samopouzdanja.
Prema rečima veterinarske stručnjakinje, mnogo toga zavisi i od istorijske uloge određene pasmine.
Psi koji su nekada uzgajani za samostalne zadatke, čuvanje imanja ili rad na otvorenom, uglavnom bolje podnose odsustvo vlasnika i ređe pokazuju simptome separacione anksioznosti.
Postoje rase koje su razvijane za blisku saradnju sa čovekom i upravo te rase najteže podnose da ostanu same.
To su, između ostalog: border koli, australijski ovčar, nemački ovčar, labrador, zlatni retriver, mađarska vižla, kavalirski španijel kralja Čarlsa, pudla, kao i doodle rase.
Hit objašnjava da separaciona anksioznost ima složene uzroke, neki psi reaguju iz straha, drugi iz frustracije.
Zato je važno:
Ako pokazuje stres (oblizivanje usana, skrivanje, nervozno šetanje, gledanje ka vratima) – treba mu više mira i prostora.
Ako vas prati u stopu, paniči i pri kratkom razdvajanju – potrebno mu je više predvidljivosti, rutine i postepene vežbe samostalnosti.
Glas javnosti /U01S