Gde je Srbija sada, da li se, i šta, u međuvremenu promenilo, kuda sve to vodi... Kako je shvatio poruku studenata na kraju obeležavanja godišnjice pada nadstrešnice: „Vidimo se sutra i svakog dana, dok ne bude pravde“.
Kako bi trebalo da izgleda studentska lista, da li je trenutak da se oni politički organizuju?
U atmosferi polarizacije i nepoverenja, kada i vlast i studenti istrajavaju u svojim namerama, ima li izlaza iz svojevrsne pat pozicije, da li će neko popustiti...
Govori o sistematskom samoponištavanju Srbije i odgovornosti vlasti, da leks specijalis o Generalštabu znači poništavanje zakona i morala...
Ima li izlaza, šta je rešenje?