Među učesnicima Foruma biće, kako se očekuje, predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin, šef ruske diplomatije Sergej Lavrov, francuski predsednik Emanuel Makron i lideri ostalih evropskih država, četiri izaslanika američkog predsednika Džozefa Bajdena, predsednik Ukrajine Volodimir Zelenski...
Srbiju će predstavljati predsednica Vlade Ana Brnabić. Zbog čega, kakve su njene kompetencije u oblasti bezbednosti da bi se našla na tom skupu? O tome su svoje mišljenje za „Glas javnosti“ izneli Dejan Lučić, pisac, publicista i novinar i Mitar Kovač, general – major u penziji.
– Ana Brnabić će možda moći da prati petnaestak minuta šta razgovaraju, jer je njen nivo obrazovanja niži od raznih naših doktora nauka koji su postali dopisni stručnjaci – kaže Dejan Lučić.
Ako ona ide, to znači da Aleksandar Vučić nije pozvan, smatra Lučić.
– Ako on nije pozvan, to znači da je odbačen i od Amerikanaca i od Rusa, kao čovek kome se ne može verovati.
Logično je bilo da ide Vučić, jer je on glavni kuvar politike ovde u Srbiji, a možemo da kažemo i na Balkanu, a ne Ana Brnabić koja je njegov potrčko, klimoglavac, karikatura, Hrvatica je na mestu najveće moći u Srbiji, a to je predsednik Vlade. Nadam se da se to neće dogoditi i da će Vučić hrabro otići tamo, pa makar sedeo u poslednjoj klupi – navodi Dejan Lučić.
Na ovakvim skupovima ne mogu se rešiti problemi, smatra Mitar Kovač.
– A što se nas tiče, pomalo i jeste sramna uloga posle uvođenja sankcija Belorusiji, posle poniznog povlačenja diplomatskog osoblja iz Kijeva, kao da Rusija samo što nije napala. To je indirektno pokazatelj i Ruskoj Federaciji da ne slušamo istinu koju govori Rusija, nego slušamo neke satelite sa zapada koji nam govore, ili naređuju ovom političkom rukovodstvu kako da se ponaša. Bilo ko otišao tamo, da li predsednik, da li predsednica Vlade, posle ovakvih praktičnih dokaza servilnosti prema zapadu, nemaju adekvatnu težinu ni pred narodom, niti pred međunarodnom javnošću, jer se u globalnim relacijama pokazuju kao mala, servilna država koja sluša samo centre moći na zapadu – zaključuje Mirko Kovač.