Tama Vilijam Potaka, novozelandski ministar za zaštitu prirode i bivši advokat iz Njujorka), najavio je ulazak divljih mačaka u nacionalnu strategiju „Predator 2050“.
Ovo je prvi dodatak listi predatora predviđenih za istrebljenje od usvajanja strategije 2016. godine. Tada je lista uključivala, hermeline, tvorove, lasice i pacove. „Predator 2050 je program vlade Novog Zelanda. Cilj programa je da se Novi Zeland potpuno reši svih divljih predatora do 2050. godine“.
„Divlje mačke se sada nalaze širom Novog Zelanda, od farmi do šuma, i vrše ogroman pritisak na domaće ptice, slepe miševe, guštere i insekte. Takođe šire toksoplazmozu, koja šteti delfinima, opasna je za ljude i košta poljoprivrednike gubitaka stoke. Novozelanđani žele akciju“.
Novozelanđani nazivaju divlje mačke „hladnokrvnim ubicama“, naglašavajući da se sada „nalaze zajedno sa tvorovima, hermelinama, lasicamai pacovima na listi predatora protiv kojih se vlada bori“: „Da bismo povećali biodiverzitet i poboljšali pejzaž koji želimo, moramo se rešiti nekih od ovih ubica , kažu Novozelanđani.
U nekim delovima zemlje, divlje mačke su dugo hvatane i ubijane. U regionu Kenterberi na centralnom Južnom ostrvu (najveći i najnaseljeniji region Novog Zelanda), postoje čak i takmičenja sa novčanim nagradama za decu mlađu od 14 godina da ubiju divlje mačake.
Vlada Novog Zelanda je objavila da će sada divlje mačke biti meta koordinisane, nacionalne akcije kao deo programa iskorenjivanja velikih razmera.
Ministarstvo zaštite prirode izveštava da više od 2,5 miliona divljih mačaka živi u divljini i na priobalnim ostrvima. Teže do 7 kg, a dužina njihovog tela, uključujući rep, može dostići i do jednog metra. „Primeri štete koju su prouzrokovale divlje mačke uključuju smrt preko 100 kratkorepih slepih miševa za jednu nedelju u oblasti Ohakune, navodi se u saopštenju agencije za štampu. Detaljan plan iskorenjivanja divljih mačaka biće objavljen u martu 2026. Lokalni ekolozi i aktivisti za prava životinja podržavaju vladine akcije.
Dolazak evropskih doseljenika, koji su sa sobom doneli brojne životinjske vrste, dramatično je promenio situaciju. Endemske vrste Novog Zelanda nisu mogle da se odupru doseljenicima, što je dovelo do smanjenja njihovog broja, a nekih i do potpunog izumiranja. Novozelandske divlje mačke su potomci pripitomljenih životinja koje su doneli ljudi, a koje su preferirale život u divljini. Mačke se krive za izumiranje šest endemskih vrsta ptica i više od 70 lokalnih podvrsta, kao i za smanjenje populacija ptica i guštera.
IZVOPR: Ustupljena fotografija / Divlje mačke
Primer okrutnosti prema mačkama je izumiranje Lajelovog gavrana — ova ptica pevačica bez leta otkrivena je 1894. godine nakon izgradnje svetionika na ostrvu.“ Stivens. Međutim, populacija ptica je potpuno istrebljena od strane mačaka koje su ljudi uneli u roku od samo dve godine. Programi istrebljenja mačaka na pojedinačnim ostrvima postoje čitav vek. Kako će tačno završiti?
Tačna strategija likvidacija za mačke još uvek nije poznata. Očekuje se da će se koristiti otrovne „poslastice“, kao i hemijske zamke koje će ubrizgavati toksične supstance u područja gde mačke lutaju. Po pitanju mačaka, Novi Zeland sledi primer Australije. U julu 2015. godine, divlje mačke je vlada zvanično priznala kao „štetočine koje ugrožavaju jedinstvenu autohtonu faunu“. Mačke su okrivljene za nestanak 27 od 29 vrsta australijskih sisara koje su izumrle u poslednjih 200 godina. Još 124 autohtone vrste australijskih sisara su u opasnosti od izumiranja zbog mačaka.
Godine 2019, australijski zvaničnici su predstavili plan za istrebljenje dva miliona mačaka. U tom cilju, samo u državi Zapadna Australija mesečno je iz helikoptera izbačeno približno pola miliona otrovanih kobasica. Dve godine kasnije, zvaničnici su izvestili o sprovođenju plana. 2023. godine.
Vlasti u Zapadnoj Australiji su takođe predstavile petogodišnji plan iskorenjivanja mačaka. Ministar za životnu sredinu Ris Vitbi, predstavljajući ga, rekao je: „Ove divlje mačke su neverovatno destruktivne za domaće životinje... Pokušavamo da damo domaćim vrstama šansu da se bore protiv ovog neverovatnog, proždrljivog predatora.“ Postoji sumnja da zvaničnici gube rat protiv mačaka, koje se razmnožavaju brže nego što mogu biti otrovane i upucane. Dok je zadatak iskorenjivanja mačaka na malim ostrvima možda ostvariv, na ogromnim područjima ljudi se bore. Međutim, ovo je samo uspešan način da se iskoriste ogromni finansijski resursi.“
Domaće mačke, iako nisu uključene u strategiju „Predator-Free 2050“, takođe predstavljaju ozbiljnu pretnju biodiverzitetu Novog Zelanda. Uticajne organizacije poput Fondacije Novog Zelanda „Predator-Free“, koju predvodi biznismen i ekolog Garet Hju Morgan (vatreni pokretač kampanje „Mačke moraju da odu“ i osnivač Partije koja lobira za legalizaciju droga), i Kraljevsko novozelandsko društvo za sprečavanje okrutnosti prema životinjama (vodeća organizacija za prava životinja) zahtevaju da kabinet usvoji zakon kojim bi mikročipovanje i sterilizacija domaćih mačaka bili obavezni — pod kaznom za kršenje zakona od strane vlasnika.
Za sada mačke Novog Zelanda i dalje vataju miševe i to, naravno, ne smeta lenjim domaćicama.
Psi još nisu na nišanu lovcima, ali nikad se ne zna. Dolazak kineskih emigranata će sigurno smanjiti broj kerova pa sad vlasti rade na propagandi mačije kuhinje, tj meso mački kao i meso kerova za izgladnela kineska usta.