Naime, Jovo Maksić je morao da radi na građevini jer nije mogao da se prehrani.
- Igrao bih jednu ili dve predstave u pozorištu mesečno, a u međuvremenu sam radio na građevini. Na mešalici, ma sve poslove koje je trebalo. Naučio sam mnogo zanata i mislim da od toga ima mnogo koristi. Onda sam, kada je prošlo neko vreme, shvatio da moje vreme tek dolazi - rekao je on svojevremeno.
Nije se bunio previše ovaj glumac rođen u Bosanskom Grahovu, već je sve shvatio kao dobrobit i verovao je da će sve to da mu jednog dana donese i korist.
- U jednom momentu sam shvatio da ne treba biti nestrpljiv i da će sve ići svojim tokom. Misilim da je tokom moje karijere sve išlo baš brzinom kojom treba. Da bih došao gde treba - da sam zadovoljan, morate se baviti i nečim drugim. A novo iskustvo može da vam pomogne i u budućoj ulozi - izjavio je Jovo Maksić.
Jovo Maksić je rekao da je vrlo mlad postao roditelj, sa 24 godine. Prvo je na svet došla ćerka Isidora, pa sin Rastko.
- Oženio sam se sa 24 godine. Bio sam na trećoj godini Akademiji, dete je bilo na putu i pokojni profesor Bajčetić se zabrinuo i rekao: „Ti moraš od nečeg da živiš“. On i FDU su mi izašli u susret da potpišem prvi ugovor sa pozorištem u Vršcu, postao sam njihov stipendista. Tamo sam odigrao svoju prvu profesionalnu premijeru. Bilo je to 1. oktobra 1996. godine. Datum pamtim jer sam tog dana postao otac, rodila se moja Isidora - rekao je on.