Danas je glatka koža za mnoge simbol urednosti, lepote i ženstvenosti. Međutim, praksa uklanjanja dlaka, iako je danas gotovo neophodna, nije uvek bila deo svakodnevnog života žena, prenosi Net.hr.
Još početkom 20. veka žene su retko brijale svoja tela, a dlake nisu smatrane nepoželjnim.
Sve je počelo da se menja razvojem modne industrije, promenom stilova odevanja i snažnim uticajem reklamnih kampanja koje su stvorile novi ideal – glatku, besprekornu kožu. Tako je nešto potpuno prirodno postalo problem koji je trebalo "rešiti“, piše The Henry Ford.
Početkom 20. veka tržište proizvoda za uklanjanje dlačica za žene nije postojalo - moralo je biti izmišljeno. Prekretnica je došla 1915. godine. Sa porastom popularnosti haljina bez rukava, ženski pazusi su postali vidljiviji nego ikad.
"Gillette" je prepoznao priliku i lansirao „Milady Décolleté“, prvi brijač dizajniran za žene. Iako je to bio samo prepakovani muški brijač, marketinška kampanja je bila ključna.
Oglas u časopisu Harpers Bazar te godine jasno je naveo: "Letnja haljina i moderni ples čine uklanjanje neželjenih dlačica neophodnim.“ Dlačice su iznenada postale "nezgodne“, "ružne“ i „nehigijenske“.
Marketinški stručnjaci su pažljivo birali reči, koristeći termine poput "zaglađivanje“ umesto "brijanje“ kako bi praksa delovala prefinjenije i ženstvenije.
Posle pazuha, na red su došle noge. Kako su se suknje skraćivale tokom 1920-ih i 1930-ih, ideja glatkih nogu polako je ušla u modu. Međutim, ključni trenutak koji je brijanje nogu od trenda pretvorio u opšteprihvaćenu normu bio je Drugi svetski rat.
Rat je doveo proizvodnju najlonskih čarapa do gotovo zastoja, jer su materijali preusmereni u vojne svrhe. Žene su ostale gole, a pošto se negovanje smatralo patriotskom dužnošću za podizanje morala, brijanje je postalo praktično rešenje. U roku od nekoliko godina, uklanjanje dlačica sa nogu postalo je uobičajen ritual.
Pre pojave sigurnosnih brijača, žene su preuzimale velike rizike za glatku kožu. Prema Muzeju Henrija Forda, recepti za kreme za depilaciju često su sadržali opasne hemikalije poput arsena i živinog bromida.
Saloni su čak koristili rendgen aparate za trajno uklanjanje dlačica, što je kod nekih žena izazivalo čireve i kancerogene tumore.
Pritisak nije bio samo estetski. Početkom 20. veka, dlakavost je bila povezana sa primitivizmom, dok se glatka koža smatrala znakom višeg evolutivnog stepena i ženstvenosti. Biti bez dlačica postao je dokaz "čistoće“ i pripadnosti modernom društvu.
Tako je za samo nekoliko decenija, kroz pametan marketing i splet istorijskih okolnosti, uklanjanje dlačica prešlo put od nepostojeće prakse do nesumnjivog standarda ženstvenosti. Iako se norme danas dovode u pitanje, nasleđe ove vekovne kampanje nastavlja da oblikuje svakodnevne rituale miliona žena širom sveta.
Glas javnosti /U01S