Mnogi od nas koriste reči stres i anksioznost kao sinonime. Činjenica je da se neki simptomi preklapaju, ali ipak postoje bitne razlike.
Stres se javlja kada se osoba suoči sa zahtevima koji prevazilaze njene sposobnosti suočavanja. Često izaziva negativne emocije poput razdražljivosti, besa ili tuge, kao i fizičke simptome kao što su ubrzan rad srca, stomačne tegobe i napetost mišića. Obično ima jasan spoljašnji uzrok i zavisi od situacije. Kada ta situacija prođe, intenzitet reakcije na stres obično se smanjuje.
Anksioznost, s druge strane, može se javiti čak i kada ne postoji očigledan okidač, i ima tendenciju da traje duže. Obično je nesrazmerna stvarnim okolnostima u životu osobe.
Stres može prerasti u anksioznost. Ako stres potraje, a pokušaji da se prevaziđe ne uspeju, može doći do razvoja anksioznog poremećaja.
Kada smo pod stresom, telo ulazi u stanje "bori se ili beži". Pojačava se lučenje kortizola i adrenalina, srčani ritam raste, dah postaje plići, telo se aktivira. To je prirodna reakcija tela koja pomaže u kratkoročnim izazovima, ali može biti štetna ako je stalno aktivirana.
Kod anksioznosti, isti sistem ostaje uključen čak i kada ne postoji stvarna opasnost. Mozak je zarobljen u petlji iščekivanja problema, pa telo nastavlja da reaguje kao da nešto mora da se reši čak i kada nema ničega konkretnog. Nervni sistem ne dobija odmor i dolazi do iscrpljenosti.
Prepoznavanje emocionalnog stanja, da li je u pitanju stres ili anksioznost, može biti prvi korak ka izboru odgovarajuće strategije. Imenovanje onoga što osećamo može biti moćan korak. Kada prepoznamo da je u pitanju stres, možemo povezati osećaj sa njegovim uzrokom.
Stres se može ublažiti različitim pristupima, u zavisnosti od okidača. Na primer, ako nas brine predstojeća prezentacija, bolje upravljanje vremenom može pomoći. U drugim slučajevima, potrebno je postaviti jasnije granice ili potražiti podršku. Korisno je i razlaganje složenih zadataka na manje korake, kratka šetnja, razgovor sa prijateljem i dozvoljavanje da kažemo "ne sada".
Anksioznost se ne oslanja toliko na rešavanje konkretnog okidača, jer je često prisutna u više situacija. Potrebno je usmeriti pažnju na smirivanje nervnog sistema i primenu tehnika koje pomažu. Može zahtevati i dublje kognitivno-bihevioralne intervencije koje menjaju negativne obrasce razmišljanja.
Duboko disanje i redovna fizička aktivnost mogu smanjiti simptome anksioznosti. Preporučuje se i smanjenje stimulansa, poput kofeina i društvenih mreža, uvođenje rutine. Terapija može biti ključna, jer pruža alate, ali i sigurno mesto za procesuiranje osećanja, piše Tajm.
Glas javnosti R02S