Alis je objasnio koje su najveće prepreke da budemo srećni i ukazao kako možemo da prevaziđemo probleme. Po njegovom mišljenju, najveće “ubice” sreće su:
Posledice koje proizilaze iz ove misli: zanemarivanje sopstvene sreće u ime udovoljavanja drugima i gubitak sopstvenih smernica.
Ideja da drugi treba da te vole je lažna. Ljudi ne mogu da vole sebe i da rade sa samoljubljem tokom celog života, ali želite da vas vole bezuslovno. Trebalo bi to prvo sami da shvate.
Pokušajte da preispitate misao "drugi bi trebalo da me vole" i zamenite je alternativom koja je korisnija, racionalnija i održivija, na primer:
Sjajno je kada me ljudi vole i kada dobijam odobrenje od drugih, ali ja nisam novčanica od 100 dolara koja se svima sviđa, već osoba sa svojim vrlinama i slabostima. Ako me neko voli, to je super, ako ne, onda imam svoje čvrsto mišljenje o sebi.
Nećete biti poštovani dok ne počnete da poštujete sebe. Potrošačka kultura nas tera da živimo u večnom nadmetanju ko ima najbolji auto, stan, muža ili druge atribute uspeha kako nam kažu.
Ali ljudi koji žive svoje živote u večnoj trci za uspehom na kraju pregore. A čak i ako pribegnu uspehu, to isto zadovoljstvo neće dobiti ni od sebe ni od onih oko sebe. Nikoga nije briga, svako je zauzet svojim životom.
Pomažuća misao: Ja sam samodovoljan i vredan, bez obzira na spoljašnje zamke uspeha. Krećem se svojim tempom i dajem najbolje što mogu u ovom trenutku.
Sledeće posledice iz ove misli: depresija, apatija, depresija, ja sam bezvredan, ja sam gubitnik.
Obično živimo u iluzijama u kojima smo odlučili da život treba da se odvija onako kako mi želimo. Ali život ima svoje planove i svako od nas ima svoje lekcije. Stoga, kada se naša očekivanja ne poklapaju sa stvarnošću, osuđeni smo na patnju.
Što je veći jaz u našim umovima između stvarnosti i naših očekivanja, to više patimo.
Pomažuća misao: da, mogu se desiti neuspesi u mom životu i stvari možda neće ispasti onako kako sam želeo, ovo je deo života. Ali trudim se i činim sve što je moguće da svoj život učinim onakvim kakvim želim.
Osećate se kao da su tačke 3 i 4 otišle u krajnost. Ovo je primer crno-belog razmišljanja.
Razmišljate u kategorijama, bilo na ovaj način ili nikako , ili ste slabe volje i dajete svu kontrolu nad životom, ili se previše trudite da izvršite pritisak na život i preuzmete kontrolu nad njim. Pokušajte da pronađete ravnotežu negde u sredini.
Ako verujete da nemate kontrolu nad svojim okolnostima, pasti ćete u previše pasivnu poziciju, što će rezultirati problemima sa samopoštovanjem.
Pomažuća misao: čak i ako nemam kontrolu nad okolnostima, uvek imam poslednju volju koju mi niko ne može oduzeti. Ovo je vaš stav prema svim okolnostima.
Posledice ove misli: prilagoditi se drugim ljudima, zgaziti sebi grlo, ući u bilo kakvu vezu, ostati u vezi iz straha od napuštanja.
Pokušajte da formirate sopstvene oslonce pod nogama i oslonite se prvenstveno na sebe.
Kada naučite da se sami nosite sa svojim životom, možete iskoristiti opciju da se oslonite na drugog, ali tek nakon što shvatite sebe i naučite da budete sami.
U suprotnom, zaglavićete u sazavisnim odnosima, pokušavajući da popunite sopstvenu prazninu u svojoj duši drugima.
Pomažuća misao: super je ako postoji ili postoji osoba u mom životu na koju mogu da se oslonim, ali ako nije tu, imam sebe, snaći ćemo se.
Posledice koje nastaju: anksioznost, preterani perfekcionizam, opsesija.
Vrlo često razmišljamo u crno-belim kategorijama, ispravno ili pogrešno, da uradimo ovo ili ono, i zaglavimo se u ovom intrapersonalnom sukobu jer uopšte ne donosimo nikakvu odluku.
Pokušajte da prihvatite činjenicu da je koncept ispravnog i pogrešnog veoma subjektivan. Ono što je ispravno za vas može biti pogrešno za mene, i obrnuto.
To je ono što je ispravno za vas, ta odluka je ispravna i ne morate da odgovarate za to ili da to nikome dokazujete.
Pomažuća misao: Ja sam živ čovek i mogu da pogrešim kada donosim odluke, ali ću se truditi da sve odvagam, slušam sebe i ne grešim.
Posledice koje slede: bićete talac svojih emocionalnih stanja, talac svojih pritužbi, besa, razdražljivosti.
Svaka vaša emocija je pokrenuta nekim mislima o sebi, o ljudima, o svetu. Ne možete da se uvredite a da ni o čemu ne razmišljate, zar ne? Vašu ogorčenost pokreće neka automatska misao koju ne primećujete.
Upravo potragu za takvim mislima radim na ličnim konsultacijama i pomažem klijentima da ne budu taoci njihovih reakcija, već da postanu njihov gospodar.
Pomažuća misao: Mogu da radim na sebi, svojim emocijama i percepciji sveta, ovo je pod mojom kontrolom. Ne mogu da kontrolišem druge ljude, vreme, spoljašnji svet, ali mogu da kontrolišem svoje emocije. Ko ako ne ja?
Glas javnosti/Stil