Veličanstveni ljubičasti cvetovi ulepšaće vam jesenje dane, a gotovo da nemate posla oko biljke.
Šafran (lat. Crocus sativus) obično nam je poznat kao najskuplji začin na svetu, ali se ova biljka uzgaja i zbog prelepih cvetova i izdvaja se kao jedan od najlepših delova svake bašte ili balkona.
Dobio je ime od arapske reči za‘farān, što je izvedeno iz persijskog izraza koji znači "zlatno", a aludira na boju niti šafrana i onu koju daje tkaninama.
Prelepi šafran pominje se i u grčkoj mitologiji, u priču o Kroku, Hermesovom ljubavniku koji je slučajno ubijen dok su bogovi bacali disk, a njegovo telo se, verovali su stari Grci, pretvorilo u ljubičasti cvet šafrana.
Ipak, tu je i druga priča, o Smilaksovom prijatelju kog su bogovi pretvorili u šafran zbog neuzvraćene ljubavi koju je gajio prema svom prijatelju, o čemu je Ovidije pisao u "Metamorfozama".
Zašto se šafran sadi u septembru?
Šafran se smatra jesenjom biljkom i njegov prirodni ciklus počinje krajem leta, zbog čega se lukovice sade u septembru, dok je zemlja još topla, kako bi se do zime pravilno ukorenile.
Cvetanje se odvija u oktobru ili novembru, ali traje samo dve do tri nedelje. Upravo ta kratkotrajnost čini šafran retkim i dragocenim, a daje prelepe ljubičaste ili plavoljubičaste cvetove, s karakterističnim tamnijim prugama po laticama.
Dok većina biljaka miruje, šafran donosi boju i život u vrt, pa je pravi dragulj kasno u sezoni.
Kako se neguje šafran?
Položaj i zemljište. Najbolje uspeva na osunčanim, dobro dreniranim mestima, a lukovice se sade na dubini 7-10 cm, uz razmak od 7-8 cm.
Zalivanje. Šafran se zaliva minimalno jer prekomerna vlaga može da dovede do truljenja lukovica.
Đubrenje. U proleće šafranu prija đubrenje fosforom i kalijumom, što stimuliše novi rast i jača biljku za narednu sezonu. Ne preporučuje se jesenje đubrenje odmah po sadnji, već se šafran sadi u pripremljeno i obogaćeno zemljište.