Karl Gustav Jung je veliki psihijatar koji je promenio način na koji radimo sa pacijentima i način na koji gledamo na psihologiju. Stvorio je svoj metod – analitičku psihologiju. Najverovatnije ste se često susreli sa njegovim metodama, a da niste bili upoznati sa njima. Osnova njegovog rada: kolektivno nesvesno i kulturološke studije.
Jung je radio sa našim nasledstvom. Oni problemi, strepnje, fobije koje smo dobili od roditelja. Ili kako naš narod nesvesno reaguje na određene događaje.
Karl Gustav Jung je bio čovek koji nije iz našeg sveta. Uvek je bio vučen negde daleko, van granica razuma. Stoga je voleo filozofiju, psihologiju i proučavao duhovne i verske prakse Azije i hrišćanstva. Putovao je u Afriku i Severnu Ameriku, gde je proučavao mitove i simbole.
Svojim traganjima, Jung je otkrio jednu čudnu osobinu o kojoj se ranije nije razmišljalo. Ne nervira nas loše ponašanje čoveka. Ljutimo se kada neko uradi nešto što nam je rečeno da ne radimo. Rekli su da je studiranje važno, ali Petja je izostajala. Rekli su da treba da budeš lepo vaspitan, ali Petja psuje.
Sa ovakvim primerima izgleda da svi osuđuju Petju i bili biste u pravu. Ali neki ljudi se ljute jer se prljavo posuđe ostavlja preko noći. Koliko ljudi pere svoje tanjire odmah posle večere? Nerviraju li vas ljudi koji glasno govore ili ste jedan od onih koji pričaju glasno?
Kada se od nečega razbolimo, idemo kod lekara (mi koji pratimo svoje zdravlje i ne odlažemo to za kasnije). I navikavamo se na činjenicu da se bilo koja bolest najbolje leči kod prvih simptoma. Takođe želimo da pristupimo mentalnoj bolesti.
Samo mentalne bolesti su posledica nekog drugog problema. Dakle, depresija može imati ozbiljan traumatski uzrok, ili može biti posledica svakodnevnog nezadovoljstva sobom, hroničnog nedostatka sna i umora.
Za telo su oba razloga značajna i bolna. Ali drugi je lakše rešiti ako razumete razloge, a ne oterate depresiju raznim sredstvima i metodama.
Smatramo se odraslim, formiranim pojedincima. Oni koji se neće menjati i neće prevaspitavati. Ali kada počnemo da živimo sa osobom, naš život se menja glatko, korak po korak. Negde se dodaju nove navike i reči, a negde interesovanja.
Zato, kada u vašem okruženju postoje ljudi koji vam usisavaju energiju i stalno vam kvare raspoloženje, onda znajte da se pod njihovim uticajem menjate svaki dan. Daleko od toga da je u najboljem i željenom pravcu.
Ponekad je tako čudno videti naslove vesti o tome kako je neka neupadljiva osoba počinila užasan zločin. I svi kažu da je bio ljubazan, prijateljski nastrojen i od pomoći. Ali u čoveku je bila takva tama da je eksplodirala.
U takvim slučajevima počinju da traže načine da zaštite ljude od ponavljanja zločina. Ali ne razmišljaju o razlozima. Poniženje u školi, kod kuće, na ulici postepeno lomi dete. Štaviše, ne morate da dižete ruku na dete, možete ga slomiti rečima.
U psihoterapiji je najteže proći faza prihvatanja svog pravog ja. Kada one osobine koje su nam pomogle da se spasemo u životu (manipulacija, tiranija, narcizam) postanu negativne. Kada shvatimo koliko smo bola doneli ljudima.
U sebi se uvek pravdamo. Pronalazimo razloge da sebi oprostimo radnju ili reč izgovorenu čak i voljenoj osobi. Dok ne sagledamo situaciju sa neutralne strane. Tada dolazi do neprijatnog sastanka.
Kada bi se sva pitanja rešavala razumom, bilo bi manje problema. Ali podložni smo emocijama i nesvesnom. Držimo se veza u kojima se plašimo da će se muž vratiti kući. Gde je bila ljubav pre 20 godina, a sada se ni ne pozdravljamo ujutru. Gde žena prigovara, a muž kritikuje.
A najteže je to što kada jedan od partnera odluči da napusti tako destruktivnu vezu, drugi pokušava da se izdrži. Ima trenutaka kada žena ne ode, misleći da će tokom veze naći nekog boljeg.
Ali neće ga naći. Ona treba da se oslobodi zamerki, preradi traume, kako ne bi ponovila isto u novoj vezi. Prinčevi ne dolaze da oduzmu princezu od njenog muža. A mentalno zdrava žena neće pristati na vezu sa oženjenim muškarcem.
Kada zaspimo, mozak ne miruje. On obrađuje i strukturira sve informacije primljene tokom dana. I takođe pokušava da se izbori sa nagomilanim problemima koji ga muče. Zato je svaki naš san kao nepoznata planeta na kojoj se događaji ne povinuju nikakvim zakonima.
Glavna muka deteta je kada mu roditelj ne dozvoljava da bude ono što je. Kada nameće svoja mišljenja i želje. Ne radi brige o detetu, već sa ciljem da se kroz bebu ostvari neostvareni san.
Tako će se ispostaviti da će dete umesto roditeljske ljubavi dobiti zahteve. A ako se ne povinuje ili ne postigne uspeh, videće samo osudu i nezadovoljstvo. Beba će biti iznutra uništena, jer će se osećati nevoljeno. Deci nisu važne reči o ljubavi, već postupci i samosvest.
Svakodnevno se u nama bore dve prirode: životinjska i ljudska. Inteligentan i instinktivan. I samo mi odlučujemo ko ćemo ostati u budućnosti. Samo zapamtite da su skandal i uvrede kao razbijena šolja za čaj. Ako ga zalepite, možete piti čaj, ali će ostati talog u vidu pukotina u odnosima.
Glas javnosti/Stil