Džon Frotingam je jedan od njih.
Amerikanac. Muzičar. Dobrotvor. Čovek koji je Srbiju voleo više nego mnogi koji su u njoj rođeni.
I da — Srbiji je poklonio više nego neki vladari, dok su naši političari i tada i sad bili zauzeti — pogađaš — samo sobom.
Kada su srpske note ušle Amerikancu pod kožu
Rođen 1879. u Bruklinu, u porodici bogatijoj i poznatijoj od Ruzveltovih, Karnegijevih ili Rokfelerovih.
Harvard, jezici, klasična muzika, klavir, kompozicija — sve je to bio njegov svet.
A onda: Srbija.
Ne odmah. Prvo Evropa, Beč, Minhen, Prag.
Ali srpske etno melodije koje je čuo u društvima naših iseljenika u Americi zapalile su u njemu nešto što nije mogao da ignoriše.
1915. upoznaje prelepu, ponosnu, obrazovanu Srpkinju — Jelenu Lozanić.
Preko nje upoznaje Mihajla Pupina, vladiku Nikolaja…
i tako počinje priča koja će Srbiji doneti više nego što su joj dali mnogi njeni političari svih vremena.
Kada je Srbija krvarila – on je rekao: “Ja dolazim.”
Kad je čuo šta Srbija prolazi u Prvom svetskom ratu, nije slao “misli i molitve”.
Nije glumio humanistu kao moderni Evropljani koji danas mudruju dok deca gladuju.
On je—delovao.
1914. šalje prvu donaciju: 10.000 dolara.
A onda: detonacija dobrote.
20 tona najbolje opremljene bolnice onog doba.
Kreveti, lekovi, aparati, zavoji, savremeni hirurški materijal.
Vrednost: preko 200.000 dolara (današnjim novcem — neuporedivo više).
Ta bolnica spasava živote u Skoplju, Đevđeliji i Nišu, baš u trenutku kad tifus kosi ljude.
Amerikanac koji je postao vranjski domaćin
Posle Solunskog fronta, susret sa Vratom i njegovom decom menja mu život.
Šokirala ga je veličina siromaštva, ali i veličina srca tih ljudi.
I rešava da pomogne — ne deklarativno, nego konkretno:
U centru Vranja podiže “Amerikanski dom” za srpsku siročad.
Ali ne bilo kako.
posteljina i posuđe iz Čehoslovačke
svaki mali štićenik dobija ormar, garderobu i odela
dečacima — obavezna kravata, jer dostojanstvo nije luksuz
najbolji nastavnici
mogućnost zanata i visokog školovanja
Domovi niču i u Skoplju i u Sremskoj Kamenici.
I što je najlepše — ta deca, kad su postala ljudi, godinama su se okupljala, vraćala jedni drugima i čuvala uspomenu na čoveka koji im je vratio detinjstvo.
Džon Frotingam je u Vranju čak osnovao i fudbalski klub “Amerika”.
Pazi: čovek je podigao i stadion da klinci imaju gde da treniraju.
Četiri najveća događaja Južne Srbije (1920–1924)
Istoričari beleže:
1. Dolazak patrijarha Dimitrija
2. Prenos moštiju Stevana Mokranjca
3. Poseta Franša D’Eperea
4. I — dolazak kapetana Džona Frotingama
Da, bio je tolika veličina.
U Skoplju mu je jedno vreme i glavna ulica nosila ime.
Čovek koji je poklonio Srbiji — dva državna budžeta
1914. državni budžet Srbije: oko 130 miliona dinara.
Frotingam je Srbiji poklonio — preko 250 miliona dinara.
Da, da — dva budžeta.
Prva donacija u dinarima: 30.000 dinara, Ženskom društvu u Beogradu.
Zatim podrška izgradnji Univerzitetske biblioteke preko Karnegijeve zadužbine.
Odlikovanja koja dobija nose težinu jedne istinske zahvalnosti:
Karađorđeva zvezda, Beli orao… i mnogo drugih.
Ljubav koja je bila jača od rata
1915. upoznao je Jelenu.
1916. venčali su se u ruskoj crkvi u Njujorku.
Dobijaju ćerku Anu.
Sele se u Francusku, ali nastavljaju da brinu o deci u srpskim domovima.
1917. veliki prijatelj Srbije preminuo je u Bijaricu.
Sahranjen tiho, kao što je i živeo.
Ali Srbija mu duguje više nego što je ikada priznala.
Poziv koji mora da se čuje
Ako ti ova priča budi nešto u srcu — nemoj da stoji.
Podeli je, ispričaj, ostavi trag.
Jer ovakvi ljudi zaslužuju da budu glasnije spominjani od onih koji nam danas drže predavanja o “patriotizmu” dok prodaju zemlju, rudnike i budućnost.
Da čuvamo ljude koji su nas čuvali.
Da pamtimo dobro.
Da se ne klanjamo zloupotrebama vlasti, nego da učimo od veličina.
Glas javnosti / Društvene mreže