Raskidi su jedno od najtežih iskustava koje čovek može da prođe – bilo da ste vi ostavljeni ili ste vi doneli tu tešku odluku. U svakom slučaju, bol, praznina i zbunjenost ostaju i ne puštaju lako. Srce puca, nada se ruši, a um pokušava da pronađe razloge i izlaz. I dok se mnogi trude da ostanu "jaki", da ignorišu osećanja ili da brzo nastave dalje, istina je da proces izlečenja zahteva vreme, strpljenje – i istinsko suočavanje sa sobom.
Međutim, najveći problem nije samo vreme, već i ponašanja koja sabotiraju oporavak. Mnogi nesvesno ponavljaju obrasce koji ih vraćaju unazad, drže ih u patnji i onemogućavaju da istinski puste bivšeg partnera iz svog sistema. Ako ste zaista spremni da stanete na svoje noge, vratite sebi energiju i ponovo otvorite srce – prvo morate prestati da radite stvari koje vas sputavaju.
Potiskivanje osećanjaMnogi misle da će ih ignorisanje bola poštedeti tuge, ali u stvari – potiskivanje emocija vodi ka unutrašnjem haosu. Osobe koje sebi ne dozvole da "prođu kroz bol" često ostaju zarobljene u njemu, nesvesno ga prenoseći u druge odnose i životne situacije.
Važno je dozvoliti sebi da budete tužni, besni, razočarani – bez osećaja krivice. Svaka emocija je legitimna. Tek kada je priznaju, ljudi mogu da je prerade i otpuste. Pokušaj da "budete pozitivni po svaku cenu" često dovodi do pasivne agresije, eksplozija iznenadnog besa ili osećaja da ne možete da nastavite dalje. Pravi napredak počinje tek kada se osoba suoči sa sopstvenom tugom – bez bežanja.
Izolacija i strah od tuđe pomoćiSrceparajući raskidi znaju da nas zatvore u sebe. Ljudi se povlače, izoluju i misle da "moraju sve sami". Iako je bol ličan, to ne znači da morate da ga nosite bez oslonca.
Prijatelji, porodica, pa čak i terapeuti ili koučevi – svi oni mogu biti stub u trenucima kada se osećate slomljeno. Neko da vas sasluša, pruži rame za plakanje ili vas podseti koliko vredite. Okruženost ljudima koji vas vole ne briše bol, ali vas štiti od toga da se potpuno izgubite u njemu.
Ne ignorišite ljude koji žele da budu tu za vas. Oni ne mogu da prebole umesto vas – ali mogu da vas podignu kad padnete.
Ljudi često prestanu da jedu redovno, ne spavaju dobro, odbijaju pozive, ne izlaze iz kuće. I sve to zato što misle da "nema smisla" kad on/ona više nije tu.
Ali upravo tada je najvažnije da sebe stavite na prvo mesto. Samopomoć nije luksuz – to je uslov da preživite emotivni lom. To ne znači da treba da idete na tretman lica i objavljujete selfije sa silom osmeha. To znači da sebi date ono što vam stvarno treba – hranu, san, pokret, dodir, prisutnost.
Uključite se u aktivnosti koje vas umiruju i vraćaju osećaj kontrole. To može biti joga, planinarenje, slikanje ili samo šetnja prirodom. Svaki gest upućen sebi – leči.
Stalno vraćanje na prošlostJedna od najopasnijih zamki nakon raskida jeste ruminacija – neprestano razmišljanje o bivšem, o greškama, "šta bi bilo kad bi bilo", prepiske, slike, melodije koje podsećaju na njega/nju... Ljudi ovako nesvesno produžavaju sopstvenu agoniju.
Umesto da otpuste, oni iznova preživljavaju isti bol. Naučno je dokazano da distrakcija – skretanje pažnje na nove aktivnosti – pomaže da se srce rastereti. To ne znači bežanje, već pametno upravljanje emocijama.
Probajte nešto što do sada niste – novi hobi, kratko putovanje, volontiranje... Svaki novi doživljaj je korak dalje od starog bola.
Glas javnosti/D03S