U periodu nakon raskida, bivši partneri moraju da se nose sa mešavinom tuge, bola i ponekad olakšanja. Osoba je primorana da ponovo izgradi svoj identitet, ovog puta bez oslonca u partneru. To je proces koji zahteva vreme, energiju i hrabrost. Ipak, mnogi reše da se ipak vrate i pomire sa bivšim - da li je to dobra ideja?
Mnogi ljudi se vraćaju svojim bivšim partnerima. Ponekad već posle nekoliko meseci, a ponekad tek posle godina potpune razdvojenosti i odvojenih života. Dobar primer iz javnog života su Dženifer Lopez i Ben Aflek - raskinuli su 2004, u međuvremenu se venčali sa drugim ljudima, razveli, i ponovo spojili 2021. Iako deluje kao izuzetak, ovaj obrazac je zapravo prilično čest: neka istraživanja pokazuju da se 40-50 odsto ljudi vraća bivšem partneru i pokušava ponovo.
Istraživanja sugerišu da on-again (eng. opet zajedno) veze dakle one koje se prekidaju pa nastavljaju, imaju drugačiji kvalitet u odnosu na veze koje nisu doživele prekid. U poređenju sa stabilnim vezama, parovi koji se vraćaju jedno drugom posle raskida često prijavljuju:
Štaviše, što više puta parovi raskinu i ponovo budu zajedno, to više negativnih karakteristika navode u vezi. Ipak, nastavljaju da se vraćaju. Zašto?
Postoji više razloga zašto se neki parovi vraćaju jedno drugom, uključujući:
Ljudi se osećaju sigurnije uz nekog čije ponašanje i navike već poznaju. U poređenju sa neizvesnošću upoznavanja novih ljudi, povratak poznatom partneru može delovati kao manje rizična opcija.
Usamljenost posle raskida može biti teška. Ako se taj osećaj ne smanji tokom vremena, ponovno spajanje može izgledati kao način da se ta emocionalna praznina popuni, čak i ako nisu rešeni stari problemi u vezi.
Nekada ljudi tek posle raskida sagledaju pravu vrednost partnera. Možda shvate da su ga zaista voleli, ili da su neke njegove/njene osobine nepravilno tumačili. Vreme razdvojenosti može doneti zrelije viđenje, pa i promenu u ponašanju obe strane.
Posle iskustava sa novim partnerima, neki ljudi shvate da njihov bivši ipak ima više kvaliteta nego što su ranije mislili. U tom poređenju, vraćanje staroj vezi može delovati kao bolji izbor.
Nekada do raskida dolazi impulsivno, u žaru svađe ili bez dovoljno razmišljanja. Kada se strasti smire, javlja se osećaj da je prekid bio greška. U tim slučajevima, ljudi pokušavaju da poprave ono što su brzopleto pokvarili.
Nisu svi povratci u vezu motivisani sopstvenom željom. Ponekad se ljudi vraćaju bivšem iz saosećanja, krivice ili osećaja odgovornosti. To se dešava kad jedan partner jasno pati, a drugi oseća obavezu da pomogne tako što će ponovo biti tu - čak i ako to ne želi iskreno.
Ne vredi pokušavati ako je bilo emocionalnog ili fizičkog nasilja, ili se isti problemi stalno ponavljaju bez spremnosti da se reše i ako je poverenje trajno narušeno.
Možda vredi pokušati ako su oba partnera svesno uložila trud u lični razvoj, postoji iskrena komunikacija i volja da se stvari urade drugačije ili je pekid bio uslovljen spoljašnjim okolnostima, a ne dubokim neslaganjem.
Povratak bivšem partneru nije uvek loša odluka, ali često je emotivno komplikovan i rizičan poduhvat. Ako se razlog za ponovno zbližavanje zasniva na realnim promenama i zajedničkoj spremnosti da se veza izgradi zdravo i zrelo – postoji šansa. U suprotnom, češće je reč o ponavljanju istih grešaka u novom ciklusu, piše Sajkolodži tudej.
Glas javnosti U01S