Odrastanje uz emocionalno nezrele roditelje može ostaviti dubok i trajan uticaj na decu, čak i kada ta deca odrastu u odrasle ljude.
Takvi roditelji često nisu u stanju da pruže emocionalnu sigurnost, doslednost i zdravu podršku, što može oblikovati obrasce ponašanja, razmišljanja i odnosa u odrasloj dobi.
Iako svako od nas ima svoje izazove i ličnu priču, prema raznim psiholozima i savetnicima, postoje određene osobine koje se često pojavljuju kod ljudi koji su morali rano da nauče kako da se nosie sa roditeljskom nezrelošću.
Ljudi koji su odrasli uz roditelje koji su ih kritikovali, zanemarivali ili uslovljavali ljubav često razvijaju snažnu potrebu da ih drugi prihvate i pohvale. Odobravanje postaje potvrda vlastite vrednosti jer im je ono bilo uskraćeno u detinjstvu.
Ako dijete nije naučilo da su njegove potrebe i osećaji važni, u odrasloj dobi često ne zna da kaže"ne" niti da zaštiti sopstevene granice. Dakle, takve osobe u odrasloj dobi udovoljavaju drugima kako bi izbegle sukob ili osećaj krivice.
Deca nezrelih roditelja često postaju emocionalni "čitači" okoline – uče da se prilagođavaju kako bi izbegli napetost. Kao odrasli i dalje osećaju odgovornost za tuđe raspoloženje i često sebe krive za konflikte.
Ako roditelji nisu nudili podršku i potvrdu, već kritiku i nepredvidivo ponašanje, dete može da razvije uverenje da "nije dovoljno dobro". Razni stručnjaci ističu da odrasli s ovim iskustvom često sumnjaju u vlastite sposobnosti i odluke.
Bliskost je za ovakve ljude često povezana s emocionalnim povredama jer su u detinjstvu bliske osobe bile izvor nesigurnosti. Zbog toga mogu da imaju poteškoće s poverenjem i zadržavanjem zdravih odnosa.
Ljudi koji su odrasli uz nezrele roditelje navikli su se oslanjati isključivo na sebe jer su rano naučili da ne mogu računati na roditeljsku podršku. U odrasloj dobi to može izgledati kao snaga, ali iza nje se često krije duboka potreba da ne budu ranjivi.
Glas javnosti /U01S